MEĐUGORJE – Bosna i Hercegovina
Župa Međugorje nalazi se u Hercegovini, 25 km jugozapadno od Mostara. Međugorje (ime je slavenskog podrijetla, a označava područje između dva gorja) sa selima Bijakovići, Vionica, Miletina i Šurmanci, čini rimokatoličku župu u kojoj danas (2002. g.) živi oko 4000 stanovnika. Za nju se pastoralno brinu svećenici Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina.
Cijelo područje nastanjeno je Hrvatima koji su kršćanstvo primili još prije 13 stoljeća. Selo se u povijesnim izvorima prvi put spominje 1599. godine. Sadašnja je župa utemeljena 1892. godine i posvećena sv. Jakovu apostolu, zaštitniku hodočasnika.
Kratke povijesne činjenice
Do 24. lipnja 1981. godine Međugorje je živjelo kao i ostala sela ovoga kraja: ljudi su obrađivali zemlju, sadili duhan i lozu, proizvodili vino i uzgajali povrće da bi priskrbili za skromni život svojih obitelji. Zbog socijalnih prilika, mnogi su odlazili u svijet: u prekooceanske i zapadnoeuropske zemlje, te gradove u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.
Gospina ukazanja
1981. godine, kada su počela Gospina ukazanja, život župe se promijenio. Gospa je, naime, osim šestero vidjelaca, odabrala cijelu župu i hodočasnike za svoje svjedoke i suradnike. To je posebno očitovano u poruci koju im je uputila rekavši:
«Ja sam ovu župu na poseban način odabrala i želim je voditi.»-(01.03.1984.)
24. lipnja 1981. oko 18 sati šestoro mladih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, vidjeli su na brdu Crnica, nekoliko stotina metara iznad mjesta zvanog Podbrdo, mladu ženu s djetetom u naručju koja im je rukom davala znak da joj se približe. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili.
Sutradan u isto doba dana, 25.6.1981., četvoro od njih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković i Ivan Dragićević, osjetili su se snažno privučeni prema mjestu gdje su dan prije vidjeli Onu koju su prepoznali kao Gospu. Njima su se pridružili Marija Pavlović i Jakov Čolo. Skupina Međugorskih vidjelaca bila je oblikovana. S Gospom su molili i razgovarali. Zato se 25. lipnja slavi kao obljetnica ukazanja. Prema svjedočanstvu vidjelaca, od toga su dana imali svakodnevna ukazanja, zajedno ili odvojeno, gdje god se nalazili. Milka Pavlović i Ivan Ivanković Gospu više nikad nisu vidjeli.
Nakon utemeljenja župe 1892., prva župna crkva, za ono vrijeme velika i lijepa, bila je dovršena 1897. godine. Zbog trusnog tla na kojem je bila sagrađena, njezini su zidovi ubrzo počeli pucati a cijelo zdanje tonuti, pa se odmah nakon I. Svjetskog rata počelo misliti na gradnju nove crkve, na kojoj su radovi trajali od 1934. do 19. siječnja 1969, kada je bila i blagoslovljena.
Crkva sv. Jakova danas je žarište i središte sakramentalnog i molitvenog života ne samo župljana već i hodočasnika.
Vanjski oltar sagrađen 1989. i molitveni prostor oko njega (sa oko 5000 sjedećih mjesta) prostor je okupljanja u ljetnom razdoblju i za velike blagdane, kada se u Međugorju nađe i više desetina tisuća hodočasnika.
Opcije za smještaj su mnogobrojne od privatnog smještaja u vidu soba , apartmana i hotela…
www.limba.com/hr/smjestaj_bosna-i-hercegovina/privatni-smjestaj/medjugorje.htm
www.booking.com/city/ba/medugorje.
« TURISTIČKA ZAJEDNICA – HNK – Bosna i Hercegovina (Previous Post)
(Next Post) OPĆINA VITEZ – Bosna i Hercegovina »
D5 Creation
Comments are Closed