Funtana je ribarsko, poljoprivredno i turističko mjesto na zapadnoj obali Istre, smješteno na prostoru između turističkoga Vrsara i Poreča, čije se priobalje proteže od Zelene Lagune na zapadu do Valkanele na jugu. Riječ je o najrazvedenijoj obali istarskog poluotoka s brojnim uvalama i otočićima.

924 stanovnika, 7,94 km²

Prema Popisu stanovnika iz 2011., Općina Funtana broji 924 stanovnika, na površini nešto manjoj od 8 km2.

Mlada općina bogate povijesti

Općina Funtana ustrojena je 2006. godine izdvajanjem iz općine Vrsar. Postojanje jedinstvenog teritorijalnog područja na predjelu današnje Funtane može se dokumentirati od rimskog razdoblja. Od mnogobrojnih antičkih nalaza kao najimpresivniji zahvat u ambijent ističu se ostaci centurijacije – podjele teritorija na parcele pravilnog oblika. Iz Funtane i njezine neposredne okolice kretale su neke od najbitnijih rimskih regionalnih prometnica u Istri koje su vodile u njezinu unutrašnjost. Po prvi puta Funtana se izričito spominje 1331. godine. Srednjovjekovna Funtana obilovala je brojnim naseljima i djelatnostima. Novo vrijeme, a posebno kraj 16. stoljeća, donijelo je Funtani niz poteškoća: ratove, glad, smanjenje stanovništva i nove doseljenike. Krajem 18. stoljeća, Funtana zadržava svoju samostalnost, za razliku od susjednog Vrsara koji biva priključen Veneciji. U 17. i 18. stoljeću u Funtanu doseljava velik broj ljudi sa područja današnje Albanije i Crne Gore, bježeći pred Osmanlijama. Došljaci, uglavnom katolici, su se dobro asimilirali i uskoro naučili jezik. U Funtani je još od davnina upotrebljavan slavenski i romanski jezik, a u 19. stoljeću talijanski i hrvatski. Razdoblje između dva svjetska rata, pod fašističkom represijom, bilo je iznimno teško za Funtanu. Zatvorena je hrvatska škola, a dio stanovništva bio je prisiljen otići. Dio Funtanjana emigrirao je i nakon pobjede antifašističke borbe, no sam proces nije bio toliko izražen kao u susjednom Vrsaru. Doselili su novi stanovnici iz ostatka Hrvatske i tadašnje Jugoslavije, posebice iz Dalmatinske Zagore.

U Funtani se nalazi čitav niz pokretnih i nepokretnih kulturnih dobara. Znatan dio je sakralnog karaktera. Pala s Bogorodicom, Isusom i svecima velikih je dimenzija i zanimljive ranobarokne kompozicije venecijanskih radionica ali s prikazom po uzoru na istarskog slikara Carpaccia. Osim pale, tu su još i sjajne srebrne kanonske table, zlatni križ te kip sv. Antuna.

Ribarstvo i turizam kao nositelji razvoja

Važnost ribarstva, posebno u gospodarstvu 19. st., kada je veći dio stanovništva povremeno gladovao, bila je veoma Zalazak sunca – Funtanavelika, tako da gotovo da nije bilo obitelji koja se za svoje osobne potrebe nije bavila ribarstvom. Ribarski i obalni razvoj Funtane na prijelazu u 20. stoljeće bio je među najintenzivnijima u Istri. Poljoprivreda i ribarstvo sačinjavali su preko 70% udjela društvenog proizvoda krajem 50-ih godina 20. stoljeća, no već 80-ih godina te su se vrijednosti potpuno izmijenile u korist ugostiteljstva i turizma.

Brojne klimatsko-prirodne pogodnosti i blizina kontinentalne Europe utjecale su na snažan razvoj turizma. Žitelji Funtane i okolice intenzivnije su se okrenuli turizmu 60-ih godina 20. stoljeća, otkada je na ovom atraktivnom području izgrađen niz kampova i hotela te značajni ugostiteljsko-turistički kapaciteti u privatnom smještaju.