<iframe width=”560″ height=”315″ src=”https://www.youtube.com/embed/mVzupW1BT8o” frameborder=”0″ allowfullscreen></iframe>

Turistička zajednica općine Marija Bistrica osnovana je 1994. godine. Od samih početaka, pa sve do sada intenzivno radi na promociji i promidžbi cijelog Bistričkog kraja, običaja i zaštiti autohtonih vrijednosti te gastronomije. Ciljevi razvoja turizma općine Marija Bistrica usklađeni su sa globalnim gospodarskim te društvenim ciljevima općine. Dugoročni je cilj razvoja turizma na području općine kroz ostvarenje gospodarskog prosperiteta, uz maksimalno moguće očuvanje prirodnog okoliša i kulturno – povijesne baštine.

Turističke posebnosti 

Svetište Majke Božje Bistričke

Svetište u Mariji Bistrici  postalo je nacionalno svetište još 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Porastom marijanske pobožnosti i zbog mnogih milosnih uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke svetišna crkva postala je tijesna i premalena. Stoga bistrički župnik dr. Juraj Žerjavić (1875.-1911.), prema nacrtima arhitekta Friedricha von Schmidta i njegova učenika Hermanna Bolléa, dao proširiti i preurediti crkvu, župni dvor s arkadama, te iz stare crkve načini crkvu u stilu neorenesanse.

Kip Majke Božje Bistričke 

Datira s kraja 15. stoljeća, a pripada nizu crnih Madona, premda je pri restauraciji otkriveno da njezina tamna boja nije izvorna. Kasnogotički drveni kip bistričke Bogorodice rad je pučkog majstora. Kip je najprije bio smješten u prasvetištu na Vinskom vrhu, a onda 1545. godine zakopan u župnoj crkvi u Mariji Bistrici i otkriven 1588. godine; ponovo zaboravljen i zazidan, pronađen je drugi puta 15. srpnja 1684. godine. Slijedeći dan, u nedjelju, 16.srpnja 1684.godine, Magdalena Paulec, plemkinja i patron župe, donijela je u bistričku crkvu svoju uzetu kćerku Katarinu koja je nošena oko oltara tri puta, čudesno ozdravila. Istog dana u turskoj Kaniži (Ugarska) ukazala se sedmorici utamničenih kršćana Blažena Djevica Marija i rekla im: “Nemojte se dječice bojati, nego imajte pouzdanje. Ja sam 40 i više godina bila slijepa, a danas sam primila vid u Bistrici. Zagovorite se poći onamo i bit ćete oslobođeni.” Doskora je oslobođena od Turaka Kaniža i cijela Ugarska.

Od toga dana traju neprekinuta hodočašća u Mariju Bistricu. Od 1688. do 1786. godine zabilježeno je 1109 čudesnih događaja koji su priznati tek poslije pomnih istraživanja i pouzdanih svjedoka. Selidba kipa, njegovo skrivanje i dva našašča budila su vjeru u njegovu čudotvornu moć.

Bistrička Kalvarija  

Početak gradnje Kalvarije pada u vrijeme drugog svjetskog rata. Uređivanje Kalvarije, započeto po zamisli nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, nedvojbeno se ubraja među posebno značajne pothvate.

U tom razdoblju, koje se može smatrati prvom fazom uspostave, Kalvarija je prostorno – urbanistički u potpunosti oblikovana i to po uzoru na izvorni koncept “Kalvarije na otvorenom”,

Karmel Majke Božje Bistričke i blaženog Alojzija Stepinca 

Bosonoge sestre karmelićanke došle su u Hrvatsku 1939. godine na poziv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Temeljni kamen za ovaj Karmel Majke Božje Bistričke i blaženog Alojzija Stepinca blagoslovio je 11. rujna 1994. papa Ivan Pavao II. Iste godine kardinal Franjo Kuharić započeo je s izgradnjom samostana. Kada je 3. listopada 1998. papa Ivan Pavao II. svečano proglasio blaženim Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici, sestre karmelićanke uselile su u samostan. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić posvetio je crkvu i blagoslovio Karmel 12. veljače 2000., a sestre karmelićanke istoga dana zatvorile su se u klauzuru.

Mjesto blagoslova Pape Ivana Pavla II

Najsvečaniji dan u povijesti Marije Bistrice bi je 03. listopad 1998. godine kada je Papa Ivan Pavao II. posjetio Mariju Bistricu i proglasio blaženim pokojnog zagrebačkog nadbiskupa i bistričkog hodočasnika kardinala Alojzija Stepinca.

U Mariji Bistrici od ranih večernjih sati u petak 2. listopada tisuće već pristiglih hodočasnika sudjelovale su u različitim pobožnostima te su se duhovno pripravljale za susret sa Svetim Ocem i beatifikaciju kardinala Alojzija Stepinca. Sveti je Otac iz nuncijature u Zagrebu 3. listopada krenuo oko 8 sati u osobnom automobilu cestom preko Sljemena, Stubičkih Toplica do Marije Bistrice. Nekoliko kilometara prije ulaska u Mariju Bistricu prešao je u »papamobil« te nastavio put do »crkve na otvorenom«. Kada su stotine tisuća hodočasnika primijetili »papamobil«, buran pljesak se prolomio Marijom Bistricom Sveti je Otac predvodio misno slavlje u koncelebraciji sa sedam kardinala, sedamdesetak biskupa te više od 1.000 svećenika.

Zvonosvir

U sklopu svetišta, u blizini Crkve na otvorenom Blaženog Alojzija Stepinca nalazi se bistrički zvonosvir. To je mentalna konstrukcija u vizuri hrasta, sastavljena od 23 velika i mala zvona.Zvonosvir sa svojom vizurom hrasta simbolizira izdržljivost, ali i radost ljudske slobode koja je neugasiva i za kojom čezne svaki čovjek. Svojim zvukom podsjeća slušatelje na one istinske i vječne vrijednosti života, ali i na prolaznost života na zemlji.

Ideja o gradnji zvonosvira potekla je od monsinjora Zlatka Korena, koji je na svojim putovanjima vidio sličan zvonosvir u Irskoj. Zvonosvir je izgrađen 2009. godine zahvaljujući donacijama hrvatskih županija i gradova, te prilozima privatnih donatora. Zvuk zvonosvira posjetitelji Marije Bistrice i svetišta uživo mogu čuti svaki dan.

Park skulptura   

Park skulptura smješten je na turističkoj cesti „Vinski Vrh”, 500 metara od glavnog trga u Mariji Bistrici prema kapeli Majke Božje na Vinskom Vrhu. Kolonije je pokrenula grupica entuzijasta još 1983.godine.

Skulpture su tematski usmjerene na sakralne sadržaje ili su stvarane po slobodnom izboru drvorezbara.

Park broji već preko 100 skulptura.

Dvorac Hellenbach

Nedaleko od Marije Bistrice, na cesti prema Zlatar Bistrici, perivojem skriven od pogleda, nalazi se ovaj prekrasan dvorac u kojem živi obitelj Hellenbach. Jedan je to od malobrojnih dvoraca u Hrvatskom zagorju i Hrvatskoj u kojem se uspio održati kontinuitet življenja i potpuno očuvati interijer onakav kakav je bio i u prošlom stoljeću.

Perivoj oko dvorca nastao je nakon izgradnje dvorca, oko sredine 19. stoljeća.

Uz navedene postoje još mnogobrojne turističke posebnosti koje se mogu vidjeti u bistričkom kraju .

Gastro ponuda bistričkih restorana je šarolika i raznovrsna, prilagođena različitosti gostiju od kojih neki žele kušati izvornu, tradicionalnu hranu, do onih koje žele ugođaj vrhunskog restorana i prvoklasne usluge čiji su specijaliteti bazirani na inovativnoj interpretaciji tradicionalne zagorske kuhinje. Mlađim gostima i njihovom ubrzanom avanturističkom duhu prilagođene su pizzerie, omanji lokalni restorančići na čijim su jelovnicima i jela jednostavne zagorske kuhinje i ostalih kuhinja. Kulinarski specijaliteti Marije Bistrice prava su poslastica i obuhvaćaju tradicionalna jela zagorskog kraja. Dobro pozicionirani vinogradi, okupani toplinom sunčevih zraka i vinogradarovim nesebičnim trudom i ljubavi, prinose vrhunske plodove, vrsno grožđe. U Mariji Bistrici možete kušati i vina koja su zaštićena oznakom zemljopisnog podrijetla i sva su u rangu kvalitetnih vina. 

Smještaj je prilagođen Vama i Vašim potrebama otvoren Vam je izbor privatnog smještaja , apartmana i hotela. 

Turistička zajednica općine Marija Bistrica