U pisanom se dokumentu grad Slatina spominje po prvi put u ispravi zagrebačkog biskupa Mihovila izdanoj 1. rujna 1297. godine u Požegi. Ime grada napisano je u inačici Zalathnuk. Slatina je u to vrijeme bila dobro Zagrebačke biskupije u sastavu Arhiđakonata Vaška. U 14. je stoljeću u Slatini bila župna crkva Svih Svetih, smještena negdje oko današnjeg parka. Crkva je imala pokrajne oltare posvećene sv. Juraju, Blaženoj Djevici Mariji, sv. Katarini, kapele posvećene Blaženoj Djevici Mariji i Jeleni i jedan oltar posvećen nekoj bratovštini. Po uvođenju županijskog uređenja Slatina je pripala Križevačkoj županiji.

Grad Slatina se razvijao na sjecištu važnih prometnica, koje su povezivale europske krajeve sa sjevera i juga i hrvatske istočne i zapadne krajeve. Kroz svoju je dugu pisanu povijest grad nosio svoje staro ime Slatina pisano u više inačica (Saladnah, Slatinaj, Zalathnuk i sl.), a godine 1921. dobio je naziv Podravska Slatina. Grad i njegovi stanovnici su s tim imenom prolazili kroz mnogobrojne borbe i svjedočili su raznim teškim i ljudskim i ratnim borbama i sudbinama kroz Drugi svjetski rat, vrijeme Hrvatskog proljeća, Domovinski rat. Kada je 1991. godine Hrvatska postala samostalna država Slatini je 1992. godine vraćeno njezino staro povijesno ime, a grad je za svoga zaštitnika odabrao sv. Josipa, glavnog patrona svoje župne crkve, čiji dan – 19. ožujka građani Slatine raznolikim programima obilježavaju od tada svake godine.

Gradska naselja

 Bakić, Bistrica, Donji Meljani, Golenić, Gornji Miholjac, Ivanbrijeg, Kozice, Lukavac, Markovo, Medinci, Novi Senkovac, Radosavci, Slatina, Sladojevački Lug i Sladojevci

Spomenici i znamenitosti

U Gradu Slatini se nalazi sekvoja (lat. Sequoia giganthea Decs), drvo visine 63 m i opsega 5.90 m. To je ponos grada Slatine iz 1807. godine. Predstavlja rijetkost i zato je kao spomenik prirode zaštićen. Drvo je posađeno, vjerojatno, u XIX. stoljeću, u vrijeme kada su slatinski veleposjedi bili u rukama kneza Schaumburg Lippe-a (1841.-1912.).

U Slatini se također nalazi dvorac Grofa Janka Draškovića, koji je u vremenu nakon njegove vladavine uništen. Taj se dvorac u Slatini popravlja, nakon što je grofov današnji nasljednik poklonio ovaj dvorac gradu.

Ne smije se zaboraviti niti stara škola, koja je imala ime Laze Tihomirovića Baje u središtu Grada. Ona se restaurira u Muzej grada.

Nekada, do 1991. god. u parku ispred zgrade općine nalazio se spomenik narodnom heroju Nikoli Miljanoviću Karauli kao i biste troje narodnih heroja iz našega kraja. Važni spomenički objekti našeg kraja iz perioda NOB 1941. do 1945. godine su Gudnoga, Kometnik, spomenik poginulim borcima njemačke čete Ernest Telman u Mikleušu, spomenik djeci Potkozarja u Noskovačkoj Dubravi te Partizansko groblje u Slatini. U 42 mjesta općine Slatina mještani su svojedobno podigli spomen-obilježja svojim mještanima-palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Drugom Svjetskom ratu.

Postoji i deset izuzetno važnih spomenika sakralnog značaja. To su crkve u Čađavici, Sopju, Gornjem Miholjcu, Sladojevcima, Lisičinama i Voćinu.

Pored navedenog, postoji i 29 spomenika profane arhitekture. To su stare utvrde, dvorci i ostale građevine koje imaju neko posebno arhitektonsko ili povijesno značenje. Među tim spomenicima najznačajniji je voćinski stari grad, a potom zgrada vinogradarskog podruma bivšeg IPK, prizemna zgrada nad vinogradarskim podrumom, upravna zgrada nekadašnjeg OOUR Ratarstvo i skladišna zgrada, tj. pecara, objekat apoteke, Uprava amaterskog kazališta Franjo Sertić Bijeli, Župni ured, prizemnica srpske pravoslavne crkve, zgrada pravoslavne crkve, zgrada negdašnjih DPO, stara pošta, zgrada poslovnih prostorija bivše Slatinke pored ljekarne i Evangelistička crkva.

U slatinskom kraju nalazi se 6 arheoloških lokaliteta : Aleksandrovac -“Hercegovac” pretpovijesna nekropola, Čađavica -srednjovijekovna nekropola, Mikleuš -pretpovijesno naselje, Noskovci -pretpovijesno naselje, Sopje -pretpovijesno naselje i Sladojevci/ciglana -antička nekropola.

Vlada Republike Hrvatske donijela je svojedobno odluku o restauraciji spomenika kulture od državne vrijednosti, te je suglasno tomu u toku provedba detaljne restauracije objekta srpske pravoslavne crkve u Gornjem Miholjcu. Restauracija će trajati nekoliko narednih godina. Crkvu Svete trojice podigli su pravoslavni mještani Gornjeg Miholjca 1793. godine. Jedna je od najstarijih crkava u slatinskom kraju i zaslužna za početak razvoja školstva ovog dijela Slavonije.

Ovom odlukom nadležnog Ministarstva Vlade Republike Hrvatske obuhvaćen je i arheološki lokalitet Sjenjak u Novoj Bukovici.

U okolici Slatine, nalazi se imanje Višnjica, na kojem se uzgajaju arapski konji, jeleni lopatari i mufloni te povrće batat, šparoge i ljekovito bilje. Ergela arapskih konja postala je 2005., pridruženi član Svjetske oragnizacije uzgajivača arapskih konja.

Obrazovanje

Osnovna škola Josipa Kozarca (prethodno ime: Grigor Vitez)

Osnovna škola Eugena Kumičića (prethodno ime: Lazo Tihomirović-Baja)

Srednja škola Marka Marulića (prethodni naziv: Srednjoškolski centar Edvard Kardelj)

Industrijsko-obrtnička škola Slatina

Osnovna Glazbena škola Slatina

KULTURA

Od 1995. godine u Slatini se održava Međunarodni glazbeni festival “Dani Milka Kelemena”.

U Slatini je djelovalo pjevačko društvo još potkraj XIX stoljeća, pod nazivom Zrinski, a kasnije je osnovano i društvo Obilić. O tome postoje pisani tragovi. Prema statističkom godišnjaku od 1905. godine na slatinskom su području postojala dva pjevačko glazbena društva s ukupno 89 članova. KUD Bratstvo osnovano je 5. lipnja 1967. godine pod imenom Dika, ali je prije toga u poslijeratnom periodu djelovalo više društava. Nakon oslobođenja 1945. godine djelovalo je društvo Jedinstvo, zatim Graničar i društvo Nikola Miljanović Karaula.

U 1936. godini otvoren je u Slatini prvi kinematograf. Vlasnik mu je bio trgovac Fuks. Prvo putujuće slatinsko kino ustanovljeno je 1944. godine. Nosioci ove aktivnosti bili su Nikola Platiša, Vlado Madecki i Stjepan Šomođi.

Godine 1969. osnovana je radio stanica Podravska Slatina. Prvih dvadesetak godina postojanja djelovala je u sastavu Narodnog sveučilišta “Veljko Vlahović”, u okviru organizacione jedinice Centra za informiranje.

Gradsko amatersko kazalište Franjo Sertić Bijeli osnovano je potkraj 1954. godine. Nažalost, tijekom 1958. godine došlo je do prestanka rada kazališne umjetnosti. Tek 1973. godine ponovno se obnavlja dramski amaterizam. 1976. godine iz sekcije kulturno-umjetničkog društva, prerasta u Gradsko amatersko kazalište. Od 1978. godine kazalište ima svog profesionalnog urednika. Veliki doprinos u radu slatinskog kazališta i razvoju kazališne umjetnosti u slatinskom kraju dala je obitelj Lea Srdoča. Od 1977. godine u P. Slatini su se održavale Slatinske kazališne večeri.

Krajem 1996. godine osnovan je Slatinski likovni klub (SLIK), koji svake godine raznim aktivnostima doprinosi i upotpunjuje kulturnom iskazu grada. Osnivači i najznačajnija imena ovog kluba su Josip Gribl, Đorđe Stanisavljević, Josip Milković, Tomislav Štrajtenberger, Jovan Vuković, Dragan Milošević, Zvonko Prpić… Počev od 1999. godine SLIK svake godine organizira Likovnu koloniju “Slatinske slike”, a počev od 2003. godine u tradiciju je ušla i Likovna radionica. Članovi SLIK-a sudjeluju na likovnim kolonijama koje organiziraju likovni klubovi u drugim mjestima u RH te na likovnim kolonijama organiziranim u humanitarne svrhe. Posljednjih nekoliko godina pojedini članovi SLIK-a učestvuju na poznatoj međunarodnoj likovnoj koloniji u Subotici, a u organizaciji Hrvatskog kulturnog centra “Bunjevačko kolo”.

GRADSKE TVRTKE I USTANOVE