OPĆINA DOBRINJ
Dobrinj i istoimena općina smješteni su na sjeveroistočnoj strani otoka Krka. Mjesto se smjestilo na uzvisini oko 200 metara nad uvalom Soline.
Općina Dobrinj obuhvaća tri katastarske općine: Dobrinj, Soline i Sužan, s 20 naselja, na površini od 55 km2.
Reljefno, to se područje može podijeliti u nisku zonu (uglavnom oko uvale Soline) i visoku zonu (Dobrinj, Kras, Gabonjin…).
Općina Dobrinj obuhvaća i velik dio istočne obale otoka Krka, okrenute prema Crikvenici i Vinodolu na kopnu, a s kojima je uvijek bila tijesno povezana. Obala je razvedena, ali osim grebena i hridi postoji samo jedan otočić – Školjić Veli. Na obali se prvenstveno ističe plitka uvala Soline, gotovo ujezerena, s niskim obalama na kojima su smještena tri naselja: Klimno, Soline i Čižići. Druge, bitno manje uvale su: Stipanja u kojoj se nalazi najveće općinsko naselje Šilo, Petrina, Veterna, Murvenica, Jazbina, Lončarica i Slivanjska.
Geološki, tim krajem prevladavaju vapnenačke i dolomitne stijene. Zbog brže erozije dolomitnih podloga, kroz milijune godina, stvorio se sloj rastresitog tla koji je omogućio razvoj bujne vegetacije. Jedino se isključivo vapnenački krajnji sjeveroistočni dio općine (oko naselja Rudine) razlikuje; gotovo bez značajnije vegetacije zasluženo se i naziva Košćera. Osim vapnenaca i dolomita, javljaju se i flišne zone koje su za razliku od poroznog vapnenca, vodonepropusne pa se na jednom od tih flišnih zona razvio i riječni tok naziva Veli Potok.
NASELJA:
Čižići
Dobrinj
Dolovo
Gabonjin
Gostinjac
Hlapa
Klanice
Klimno
Kras
Polje
Rasopasno
Rudine
Soline
Sužan
Sveti Ivan Dobrinjski
Sveti Vid Dobrinjski
Šilo
Tribulje
Žestilac
Županje
Spomenik žrtvama nacističkog terora nad Dobrinjcima na zvoniku crkve Svetog Stjepana.
Maskeron (muška glava) iz 1738. godine u Dobrinju.
Spomen ploča na zvoniku crkve Svetog Stjepana.
Glagoljski natpis na ulazu u Dobrinj.
Kamenice, hrvatski srednjovjekovni sustavi šupljih kamenih mjera.
Konzola balkona iz 1509. godine.
Gospodarstvo
Najznačajnije turističko odredište je mjesto Šilo u kojem se nalazi i sjedište lokalne turističke zajednice. Jedini smještajni kapaciteti su u apartmanima i sobama za iznajmljivanje kojih je osim u Šilu najviše u Čižićima, Solinama i Klimnu. Naročito velik potencijal za razvoj turizma postoji u uvali Soline. Jedan od resursa te uvale je i ljekovito blato na lokalitetu Meline. Poluotok Sulinj, koji zatvara uvalu Soline, spominje se kao vjerojatno prvo golf igralište na otoku Krku.
Važan preduvijet turizma, dobra prometna povezanost, je postojeća: općina se nalazi 20-etak minuta vožnje automobilom od bilo kojeg turističkog središta na otoku te od Krčkog mosta koji povezuje otok s kopnom. U susjednoj općini Omišalj nalazi se i Zračna luka Rijeka.
Nekada su veliku gospodarsku važnost imali brodogradnja te ribarstvo i poljoprivreda.
Danas još jedini značaj čine ovčarstvo i maslinarstvo kao poljoprivredne grane.
Maslinarstvo se u općini Dobrinj nije obnovilo i razvilo kao u nekim drugim općinama na otoku Krku, npr. Punat, Krk.
Spomenici i znamenitosti
Crkvica Svetog Vida
Crkva Sv. Stjepana
Etnografski muzej kraj Place
Etnografska zbirka otoka Krka
Galerija Infeld
Muzej sa sakralnom zbirkom
Špilja Biserujka
Špilja Biserujka se nalazi se nekoliko kilometara sjeverno od Dobrinja, kraj sela Rudine. Iako je duga tek malo više od 100 metara, vrlo je interesantna i bogata stalaktitima i stalagmitima te je, kao dio turističke ponude otoka Krka, danas jedna od najposjećenijih špilja u Hrvatskoj.
KONTAKT I ADRESA:
Sve novosti saznajte OVDJE.
Dobrinj 103, 51514 Dobrinj
TEL: +385 (0)51 848 344, +385 (0)51 848 307
FAX: +385 (0)51/848-141
E-MAIL: opcina-dobrinj@ri.t-com.hr
OPĆINA BRINJE
Brinje je središte Brinjskoga kraja i nalazi se na sjeveru Ličko-senjske županije. Smjestilo se u Brinjskom polju okruženom šumama od kojih je najpoznatija Škamnica. Nalazi se kraj autoceste A1 Zagreb-Split te je udaljeno 30 km od Otočca i Senja. Danas je samostalna općina, a nekad je Brinje spadalo pod općinu Otočac. Mjesto se smjestilo između obronaka dvije kršne planine Velebita i Male Kapele. Kroz mjesto prolazi 45. paralela sjeverne zemljopisne širine.
NASELJA:
Brinje
Glibodol
Jezerane
Križ Kamenica
Križpolje
Letinac
Lipice
Prokike
Rapain Klanac
Stajnica
Vodoteč
Žuta Lokva
Aktivni odmor
Biciklističke staze
50 km asfaltiranih biciklističkih staza obuhvaća veći dio kulturne i prirodne baštine ovog kraja.
Planinarska poučno-pješačka staza Brinjski prsten
Poučno-pješačka staza Brinjski prsten kružnog je oblika, ukupne dužine 18,5 km, na relaciji Brinje-Zarin-Siničić spilja-Brinje.
Prirodna baština
Južno od Brinja kraj Letinca nalazi se još jedan izniman i misteriozan lokalitet Siničića špilja.
Rokina bezdana
Brinje u NOB-u
Sredinom travnja 1941. godine u Brinju su ustaše uspostavile vlast, a Talijani garnizon. Komunisti Brinja i okoline su počeli pripreme za ustanak u svibnju 1941. Krajem srpnja u okolici su osnovani partizanski logori (u Stanici, na Svrakuši, Panosu i Lipovcu), iz kojih su partizani odlazili u akcije na talijanske i ustaške patrole, kolone i posade. Sredinom rujna izabran je Kotarski komitet KP Hrvatske, a početkom listopada 1941., Kotarski komitet SKOJ-a za Brinje. U prosincu je formirana Brinjska partizanska četa, koja je u travnju 1942. prerasla u bataljon „Ljubica Gerovac“. U Vodoteču je 18. prosinca 1941. izabran Kotarski NOO za Brinje. Za razvoj NOB-a značajna je kotarska partijska konferencija održana 3. travnja 1942. godine. Brinje su 12. travnja 1943. oslobodile jedinice V operativne zone Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske i u njemu je formiran štab 13. divizije NOVJ. Djelovi njemačkog 901. motoriziranog puka prodrli su u Brinje 16. listopada 1943. godine. Konačno su ga oslobodile jedinice 7. divizije NOVJ. 6. travnja 1945. godine. Narod Brinja i okoline masovno je sudjelovao u NOB-u. Poginulo je više od 650 rodoljuba hrvatske i srpske nacionalnosti, a među njima i tri narodna heroja.
Gospodarstvo
Stanovnici se većinom bave poljoprivredom koja se postupno smanjuje zbog starenja stanovništva. Najviše se sadi popularni lički krumpir, a od stočarstva najviše se uzgajaju ovce.
Sve NOVOSTI općine saznajte
KONTAKT I ADRESA
Općina Brinje
Trg adm. J.V. Podkapelskog 6, 53260 Brinje
Tel. 053/701-260
Fax. 053/701-210
Email. ured-nacelnika@brinje.hr
OPĆINA TISNO
Smješten dijelom na Tišnjanskom poluotoku, a dijelom na otoku Murteru. Tjesnac (po kojem je Tisno i dobilo ime) između otoka i kopna širok je samo 38 metara, a od 1832. povezan je, danas, pokretnim mostom. Noviji dio naselja izgrađen je na kopnenom predjelu Gomilica.
Tisno se nalazi u neposrednoj blizini glavnih dalmatinskih gradova Šibenik, 28 km, Zadar 56 km i Split 100 km, s kojim je povezan glavnom magistralnom cestom, te autocestom A1.
Spomenici i znamenitosti
Naselje Tisno uz mjesto Dubrava, čine i mjesta Dazlina i Ivinj na kopnu. Oba kopnena mjesta spalili su Turci sredinom 16. st. Prigodom rekonstrukcije crkve sv. Martina u Ivinju (11. st.), počela su arheološka iskapanja te su ispod crkve pronađeni zidovi rimske vile rusticae iz 1. st.
Rimsku vilu je sagradio nepoznati doseljenik koji se u ovaj kraj doselio po završetku Batonskog ustanka. On je početkom 1. stoljeća sagradio objekt koji je imao i stambenu i gospodarsku funkciju, a naknadnim promjenama je izrastao u veliku vilu rustiku. Vila je imala vlastito unutarnje dvorište, proizvodnju i skladištenje ulja te sobe za radnike. Zasebni, raskošno uređeni dio vile je koristio vlasnik vile (Dominus). Dokaz raskošnog života u vili predstavljaju pronađeni ostaci mozaika. Ostaci mozaika su dio stalnog postava izložbe u Palači Katunarić u Tisnom. Iskopana je i trobrodna bazilika (sredina 5. st.) s podnožjem oltara i ranokršćanska krstionica – šesterokutni bazen. Uz baziliku pronađeno je i 900 grobova iz 15. stoljeća., a još se traga za grobljem bazilike koja je srušena najvjerovatnije za provale Turaka. U srednjem vijeku su Hrvati na prostoru ivinjske vile sagradili crkvu Svetog Martina koja je očuvana do danas. U crkvi se svake godine na dan Svetog Martina održava misa. Crkva Svetog Martina u Ivinju je dokaz kulta Svetog Martina u Dalmaciji u periodu od 6.-11. stoljeća.
U Dazlini se nalazi crkva posvećena sv. Iliji koja potječe iz 11. st., kako je Dazlina obuhvaćala tada malene zaseoke Tribunj i Vodice. U rimsko doba na tom mjestu je stajao fortificijski objekt na cesti Scardona (Skradin) – Zadar. Uskoro se namjerava i na tom lokalitetu započeti s arheološkim iskapanjima, jer se pretpostavlja da se ispod ili u blizini te crkve nalazi još starija crkva sv. Križa. Godine 1543.
Zvonik župne crkve
Turci spaljuju mjesto, a narod bježi na otok gdje je postajalo naselje s ranogotičkom crkvom sv. Marije za koju se pretpostavlja da se nalazila u Tisnomu jer je to dio otoka najbliži kopnu.
Pretpostavku potvrđuje i to što se na glavnom oltaru sadašnje crkve Sv. Duha, povećene 1548. godine, nalazi ranogotički kip Bogorodice s djetetom. Spomenuti kip (11./12.st.), jedinstven je u Europi jer je unikat obložen srebrom i zlatom a prethodno nije obojan. Danas se taj kip izlaže na izložbama diljem svijeta. Prije 5 godina prigodom rekonstrukcije poda u prezbiteriju župne crkve pronađeni su ostaci stare gotičke apside. Sadašnja župna crkva današnji oblik poprima 1854. Zvonik je odvojen od crkve, građen oko 1640., nije dovršen, a gradnju je prekinuo početak Kandijskih ratova. U župnom uredu čuvaju se originalni nacrti zvonika. Na brdu Brošćica ponad Tisnog nalazi se svetište Gospi od Karavaja (18. st.).
Zanimljivosti
U Tisnom se održava Međunarodna utrka tovara. Tradicija utrka tovara traje više od tri desetljeća a 2005. utrke su postale međunarodne gdje, među ostalima, nastupaju i reprezentacije SAD-a, Velike Britanije i Njemačke ali i Kosova i Bangladeša. Godine 2012. nastupilo je 14 reprezentacija pred 15.000 gledatelja.
Općina Tisno je karakterističan prostor po tome što je dio općine na otoku, a dio na kopnu. Prostor Općine Tisno po prirodnim karakteristikama i po društvenoj problematici ne može se promatrati izdvojeno već kao cjelina. Teritorij općine Tisno obilježava raznolikost prirodnog i stvorenog ambijenta na relativno malom prostoru što je jedinstven primjer na hrvatskoj obali. Područje Općine Tisno gotovo u cijelosti obilježava fenomen mora.
Tradicijska i suvremena djelatnost ljudi u najvećoj mjeri je vezana uz more. Sva važnija i veća naselja smještena su uz more, a turizam, ribarstvo i brodogradnja su vodeće djelatnosti. U kopnenom dijelu općine su površine na kojima se obavlja poljoprivredna djelatnost (dazlinsko polje, ivinjska draga, obala Vranskog jezera, Modrave) Općina Tisno ima površinu od 67,03 km2. Na tom prostoru prema zadnjem popisu stanovništva živi 3.040 stanovnika.
Prostor Općine Tisno ima slijedeća naselja:
na kopnenom dijelu: Dazlina ( 45 stanovnika), Dubrava kod Tisna (176 stanovnika)
na otočnom i priobalnom dijelu: Tisno ( 1273 stanovnika), Jezera ( 857 stanovnika) i Betina ( 689 stanovnika)
Broj stanovnika datira prema popisu iz 2011. godine.
NOVOSTI OPĆINE
Saznajte OVDJE.
KONTAKT I ADRESA
Adresa: Uska ulica 1, 22240 Tisno
Telefon: 022 439-262
Fax: 022 439-260
E-mail: opcina@tisno.hr
Rad sa strankama:
Utorak: 08 – 15h • Četvrtak: 08 – 15h
OPĆINA LOVINAC
Općina Lovinac administarativno pripada Ličko-senjskoj županiji. Ima površinu od 317,27 km². Na jugoistoku najvećeg hrvatskog kraškog polja, Ličkog polja, smjestio se Lovinac. U stara doba vodili su tuda preko Velebita najkraći trgovački putevi od mora prema unutrašnjosti, a i autocesta između središnje i južne Hrvatske potaknut će nove mogućnosti razvoja tog kraja Like i Ličko-senjske županije.
NASELJA:
Gornja Ploča
Kik
Ličko Cerje
Lovinac
Raduč
Ričice
Smokrić
Sveti Rok
Štikada
Vranik
Iznad samog mjesta Lovinac su ruševine srednjovjekovnog grada Lovinca, a ima i nalaza iz rimskog doba. U srednjem vijeku posjedovali su plemići Lovinčići. Od početka 16. stoljeća pripadao je banu Ivanu Karloviću. Turci ga osvajaju oko 1522. godine. Nakon izgona Turaka 1689. naseljava ga bunjevačko pučanstvo.
Gospodarstvo
Proizvodnja odjeće i rublja, u pravilu se odvijala tijekom zime od pripremljene vune, lana i konoplje. Pojedini dijelovi nošnje, naročito prsluci, ukrašavani su zlatnim ili srebrnim tokama i dukatima. Uz proizvodnju odjeće i rublja od kože se proizvodila i obuća-opanci oputar.
Spomenici i znamenitosti
Stari burg Lovinac
Zdunić kula
Na blagdan sv. Lucije, 13. prosinca, a u susret Božiću, pravio se poseban borak. U jedan otesani otpiljak ugrađuje se svića, a drvo se obloži smjesom zemlje, vode i žita i nakon nekoliko dana pažljivo polijeva. Pred sam Božić borak iznikne i dobije oblik stoga, malo se obreže, ukrasi trobojnicom i voćem.
Sve NOVOSTI općine saznajte
KONTAKT I ADRESA
Tel/Fax: +385 53 681 005
E-mail: opcina@lovinac.hr
Ulica Svetog Mihovila 11
53244 Lovinac
Croatia
GRAD VRLIKA
Grad Vrlika se nalazi na 470 m nadmorske visine na samom rubu Vrličkog polja uz državnu cestu D1 Zagreb-Split, na 66 km od Splita. U samom gradu izvire jedan od pritoka rijeke Cetine – Česma. Ima ugodnu mikroklimu zbog samog položaja. Ima submediteransku klimu koja se miješa sa kontinentalnom planinskom klimom čime Vrliku ugodnim mjestom za boravak pogotovo ljudi koji imaju poteškoće sa respiratornim bolestima.
Po ovom gradu se zove i okolni kraj, Vrlička krajina, koja je dijelom Cetinske krajine.
NASELJA:
Garjak, Ježević, Koljane, Kosore, Maovice, Otišić, Podosoje, Vinalić i sama Vrlika.
Najstariji tragovi života ljudi na ovom području potječu iz starog kamenog doba (oko 30 000 pr. Krista). Nedaleko izvora Cetine, u Gospodskoj pećini sjeverno od zaseoka Milaši pronađeni su ulomci keramičke zdjele i koštano šilo.
Vrlika je bila je smještena oko samog izvora rijeke Cetine. Tu je bila starohrvatska crkva sv. Spasa, koja je do naših dana sačuvana, a zvonik ove crkve je najstariji kod nas sačuvan. U četrnaestom je stoljeću crkva sv. Spasa proširena i dobila je uglastu apsidu na začelju. Crkvu je dao sagraditi kninski župan Gastika i njegova majka Nemira. Oko crkve je nekropola s oko 1150 grobova i 700 stećaka. Tu je nađena ranosrednjovjekovna kadionica iz doba kad su ove krajeve pokrštavali i misionarili franački misionari (9. stoljeće). Prema tim nalazima Vrlika je bila veliko naselje. U doba kad su franjevci došli u ove krajeve, napravili su samostan sv. Kate (kod Vukovića vrila). Steći, kojima cijeli kraj obiluje vađeni su u kamenolomu Plazajke (brdo Kapnice).
Grad Vrlika, prvi put se spominje u pisanim izvorima 1069. godine, kao sjedište Cetinske općine, starohrvatske općine koja je obuhvaćala gradove: Glavaš, Prozor, Sinj, Trilj, Stolac, Gradac, Nutjak, Tugare i Poljičku župu.
Od pet starohrvatskih općina (Imotska, Zminjska, Kliška i Dridska) koje su se nalazile na području sadašnje Splitsko-dalmatinske županije cetinska općina bila je najveća. Na njenim rubnim područjima u srednjem vijeku izgrađuje se lanac utvrda koje označavaju granice prema okolnim općinama. Tako prema imotskoj općini nastaje tvrđava Čačvina, a na jugu prema kliškoj tvrđava Nutjak, a na sjeveru prema kninskoj općini i putu za Bosnu tvrđava Glavaš.
U vremenu između 10. i 11. stoljeća, sjeverni dio cetinske općine se izdvaja u samostalnu općinu – Vrličku, koja na sjeveru graniči s kninskom općinom, a na jugu (kod današnjega manastira Dragović) s cetinskom općinom.
Iznad samog naselja na nepristupačnoj stijeni stoji srednjovjekovna utvrda Prozor koja dominira nad gradom i pogledom na širu oklicu, a spominje se po prvi put nakon provale Turaka u selo Vrhrike (Cetina) te da su tadašnji stanovnici su pobjegli u utvrdu Prozor koju je sagradio Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Kasnije su ti isti prebjezi osnovali naselje ispod same utvrde i dali mu staro, al pomalo izmijenjeno ime – Vrlika.
Vrlika nije bila castrum – utvrđeni grad, poput Glavaša i Prozora, već joj je položaj prirodno bio zaštićen vodama. Tijekom druge polovice 15. stoljeća, usljed učestalih prodora Turaka kroz klanac Uništa na prostor vrličke općine, stanovnici središta stare Vrlike sklanjaju se u utvrđeni vrlički grad (“Castrum Werhlychky”). Taj grad je zapravo grad Prozor, kojeg kralj Ladislav Napuljski godine 1406. daruje vrličkom narodu.
S vremenom dolazi do potpunog preseljavanja stanovništva iz starog središta općine pod utvrdu Prozor i na novo naselje prenosi se naziv ranijeg sjedišta – Vrlike. Godine 1522. Turci osvajaju Vrliku i njome vladaju do 1688. godine, kada ona prelazi pod mletacču upravu. Prije toga je mletačka vojska 1648. godine oslobodila Vrliku ponajviše zahvaljujući Vuku Mandušiću i don Stipanu Soriću.
Od 1805. do 1813. godine, Vrlika se nalazi pod francuskom upravom. Godine 1811. ustanovljena je Općina Vrlika i pripadala je kotaru Knin (okrug Šibenik). Vrlika je 1822. i dalje općina, ali ovoga puta pod austrijskom vlašću pripadajući kotaru Sinj (okrug Split). Godine 1854. Vrlika se podiže na razinu kotara i pripada okrugu splitskom. U tom razdoblju na spomen 200. godišnjice oslobođenja od Turaka sagrađen je Općinski dom (1888. godine). Do kraja Prvog svjetskog rata, Vrlika se kao i cijela Dalmacija nalazila pod austro-ugarskom vlašću.
Spomenici i znamenitosti
Utvrda Prozor
Stambena zgrada u ul. Milana Begovića 2, iz 19. stoljeća, zaštićeno kulturno dobro
Česma, kultno mjesto nastajenja opere “Ero sa onoga svijeta”.
Za vrijeme Uskrsnih blagdana mogu se vidjeti jedinstveni “Čuvari Kristova groba” gdje se pokazuje bogata baština i ljepota narodne nošnje.
U središtu vrličkog groblja je crkva sv. Petra i Pavla iz 1701. godine, koja i danas služi kao grobljanska kapela. Ovo je prva crkva podignuta u Vrlici nakon oslobođenja od Turaka. Ima četvrtastu apsidu, a na pročelju je zvonik na preslicu s jednim zvonom.
U mjestu se nalazi Pravoslavna crkva Svetog oca Nikolaja izgrađena 1618. godine.
Od 1843. do 1971. godine u Vrlici je postojala grkokatolička crkva Svete Trojice.
Vrlička narodna nošnja. Žensku narodnu nošnju kao i mušku odlikuje višeslojno oblačenje jednog predmeta preko drugoga.
Kultura
Gospa Rožarica
Vrličko kolo
Vrlička narodna nošnja
KUU Milan Begović
SVE NOVOSTI
Saznajte OVDJE.
KONTAKT I ADRESA:
GRAD VRLIKA
E-mail: grad@vrlika.hr
Trg fra Filipa Grabovca 6
21 236 Vrlika
Telefon: 021/ 827-023
Telefaks: 021/ 827-22
GRAD RIJEKA
Rijeka se nalazi na zapadu Hrvatske, na sjevernoj obali Riječkog zaljeva (14° 26′ istočne zemljopisne dužine 45° 21′ sjeverne zemljopisne širine), kao dijela većeg Kvarnerskog zaljeva Jadranskog mora, koje se kao veliki zaljev Sredozemnog mora uz Tršćanski zaljev najdublje uvuklo u europsko kopno. Riječki zaljev, koji je preko Velih vrata (između istrarskog kopna i otoka Cresa), Srednjih (između Cresa i otoka Krka) i Malih vrata (između Krka i kopna) spojen s južnim dijelom Kvarnerskog zaljeva, dovoljno je dubok (oko 60 m) za uplovljavanje najvećih brodova, što je Rijeci omogućilo da postane važna morska luka. Grad Rijeka leži na ušću rijeke Rječine u kvarnerskoj mikroregiji Kvarnersko primorje na razmeđi 2 povijesnih regija koje radvaja Rječina pa sa Sušakom počinje Hrvatsko primorje, a zapadno od Rječine počinje Julijska krajina, povijesno područje od Soče na zapadu do Rječine na istoku. U Rijeci započinju dva važna kopnena prometna pravca. Prvi iskorištava činjenicu da se Rijeka nalazi u području u kojem su Dinaridi najuži (pedesetak kilometara), što omogućuje lakše povezivanje obale Jadranskog mora i panonske unutrašnjosti, dok je drugim Rijeka preko Postojnskih vrata povezana s istočnoalpskim prostorom.
Prema Kepenovoj klasifikaciji klima, Rijeka ima umjereno toplu vlažnu klimu (tip Cf). Prosječna temperatura zraka u gradu iznosi 13,8 °C, srednje siječanjska temperatura je 5,6 °C, dok srednja temperatura u srpnju iznosi 23,3 °C. Godišnje u 86 dana ukupno padne 1529 mm padalina. Na količinu padalina i njihovu godišnju raspodjelu izravno utječu jesenje i proljetne ciklone nastale u genovskom zaljevu. Tijekom zime u Rijeci vrlo rijetko padne snijeg, no zadnji veći pao je 2010. Uz senjsku, na Jadranu je poznata i riječka bura, hladan i suh vjetar sjeveroistočnog smjera, čija brzina na mahove dostiže i orkanske vrijednosti (160 km/h), a najčešće nastaje u hladnijem dijelu godine prelijevanjem hladnog zraka iz Panonske nizine preko Dinarida.
Znamenitosti
Povijesno središte Rijeke formiralo se kraj ušća rijeke Rječine u Jadransko more. Riječki Stari grad, smješten na desnoj obali Rječine, izgubio je mnogo povijesnih zgrada, no još uvijek predstavlja živo srce grada. Ispod njegovih se ulica nalaze vrijedne arheološke iskopine te splet starih tunela. Uz južni obod Staroga grada počelo se u drugoj polovici 18. stoljeća izgrađivati danas poznato šetalište Korzo s Rivom. Krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća znatno su izgrađeni Sušak, Brajda i drugi gradski predjeli.
Korzo i Stari grad
Palača Wohinz i Gradski toranj na Korzu
Katedrala sv. Vida
Palača Adria
Casa Veneziana, kuća nekadašnjeg vlasnika Tvornice torpeda
Palača Modello
Portal ulaza u Lazaret
Trsat
Delta
Središte Rijeke također obuhvaća područje zvano Delta, po ušću rijeke Rječine u more. U nekom je vremenu dio ušća Rječine zatvoren te na njegovu mjestu izgrađen tzv. Mrtvi kanal, pri čemu je tok rijeke preusmjeren nešto istočnije. Tako se između toka Rječine i Mrtvoga kanala oblikovao poluotok koji se naziva Delta. Deltom se obično naziva i gradski obližnji predio oko zgrade Hrvatskog narodnog kazališta.
Brajda
Brajda je zapadni dio centra Rijeke koji se razvio sjeverno od Željezničkog kolodvora. Sredinom 18. stoljeća na tom je području izgrađena tvornica šećera. Tvornica šećera nalazila se u velikom kompleksu danas poznatom pod nazivom “Rikard Benčić”. Najvrijednija zgrada ondje je Palača šećerane, tj. upravna zgrada šećerane, koja se smatra remek djelom barokne arhitekture u Hrvatskoj. Podignuta 1752. godine i obnovljena 1785.-86. za potrebe stanovanja direktora tvornice, u unutrašnjosti je bogato opremljena štukaturama i zidnim slikama. Izdvaja se velika svečana dvorana s kaljevim pećima te salon s naslikanim vedutama izmišljenih gradova. Na ulaznim portalima u zgradu zanimljivi su motivi kamenih glava koji imaju “šećer u kosi”.
Industrijska baština
Rijeka je prepoznata i kao grad industrijske baštine. Nekadašnji veliki industrijski pogoni smješteni su diljem grada, a naročito na području Mlake te oko Industrijske ulice. Ekonomski devastirana industrija Rijeke ostavila je u nasljeđe značajna arhitektonska djela s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća, koja tek u posljednje vrijeme postaju vidljiva kao neiskorišteni kulturni resurs Rijeke.
Tvornica torpeda
Tvornica papira Rijeka, tzv. Hartera
Tvornica duhana, bivši kompleks Rikard Benčić
Lučka skladišta
Ostale znamenite građevine
Zgrada Ureda državne uprave, nekadašnji Hotel Europe
Zgrada Euroherc osiguranja, nekad palača Rinaldi
Riječki neboder
Riječka zvjezdarnica
Kompleks bivše tvornice Rikard Benčić
Kultura
Riječke kulturne manifestacije svojom kvalitetom veoma su važne za kalendar kulturnih događanja, ne samo Rijeke i Primorsko-goranske županije, već i širega područja. To su prije svega: Riječke ljetne noći u organizaciji Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Ljeto na Gradini, Revija lutkarskih kazališta u organizaciji Gradskog kazališta lutaka Rijeka, Međunarodni festival malih scena – Rijeka, Jazz time festival, Festival komorne glazbe zatim Međunarodni biennale crteža, Izložba mladih Mediterana – u organizaciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Književna nagrada “Drago Gervais” i brojne druge.
Riječke ljetne noći
Ljeto na Gradini
Revija lutkarskih kazališta
“Jazz time”
Festival komorne glazbe
Književna nagrada “Drago Gervais”
KRAF (Kvarnerska revija amaterskog filma)
Grad Rijeka izabran je između četiriju hrvatskih gradova kandidata za Europsku prijestolnicu kulture za 2020. godinu. U sklopu projekta grade se i otvaraju nove zgrade i objekte kulture sufinancirane sredstvima EU fondova. Očekuje se više od 600 kulturno-umjetničkih i ostalih događanja, u čijem stvaranju sudjeluje preko 250 kulturnih ustanova i organizacija iz Hrvatske i 40 drugih zemalja Europe i svijeta.
Sve NOVOSTI
saznajte OVDJE.
KONTAKT I ADRESA:
Adresa: Korzo 16, 51000 Rijeka
Telefon: +385 51 209 333
Faks: +385 51 209 334
E-mail adresa: e-pisarnica@rijeka.hr
OPĆINA LOKVE
Lokve se nalaze u Gorskom kotaru, na pola puta između Delnica (udaljene oko 6 km) i Fužina. Smještene su na raskrižju puteva spomenutih mjesta te Crnog Luga na sjeveru i Mrkoplja (udaljen 13 km)na istoku.
Uz selo protječe rječica Lokvarka, a u neposrednoj blizini je i Lokvarsko jezero.
Lokve su smještene su u udolini okružene vrhovima: Ponikvarski vrh (844 mnm), Oštrac (931 mnm) na sjeveru, istočno je Sopački vrh (974 mnm), južno su Bukovac (985 mnm) i Špičunak (1023 mnm). Na zapadu se ponad Lokvarskog jezera uzdiže Sljeme (1071 mnm).
Kraj ulaza u Lokve, s delničke strane, je špilja Lokvarka. To je najdublja špilja u Hrvatskoj koja je otvorena za posjetitelje.
NASELJA:
Lokve
Homer
Lazac Lokvarski
Mrzla Vodica
Sleme
Sopač
Zelin Mrzlovodički
Oslanjajući se na prvi pisani spomen – isprava Kraljevskog suda Matije Korvina od 24. veljače 1481. godine kojoj se oslobađaju plaćanja daće (maltarine) trgovci u pronalaženju imanjima “u Lukovdolu, Moravicama, Delnicama, Lokvama, Brodu, Hreljinu i Vrbovskom”, može se zaključiti da Lokve postoje već od tada kao naseljeni i izgrađeni dio Gorskog kotara.
Lokve se spominju i u imovinskoj parnici Urlicha Celjskog i Frankopana još 1432. u knjizi “Gorski kotar i Vinodol” E. Laszowskog, u latinskom obliku Loque.
Prema R. Strohalovom kazivanju poseban zamah razvoju uopće u smjeru svoga kretanja dala je cesta, Lujzinska cesta, koja je morala spojiti grad Karlovac s Jadranskim morem. Uz cestu su nicale kuće i sela: Srednji Jarak, Homer, Zajez, Artić, Mala Voda, Lokve – spominje Strohal navodeći dalje da su Frankopani na lokvarskim rječicama Velika i Mala Voda imali pilane i mlinove.
Poslije stradanja Frankopana, Lokve dolaze pod upravu Ugarske i baruna Franje Rigonija. Lokve u to vrijeme imaju pilanu na željezni kotač sa zupcima za rezanje dasaka.
Poslije prolaska ceste 1805. doseljenici podižu lijepe kuće, većinom jednokatne, uglavnom prema moru kreće trgovina drvenom građom. Lokve dobivaju lijepa konačišta, a na osamama; Sopaču, Maloj Vodi, Mrzloj Vodici, Osoju, Društvo Lujzinske ceste (distrikt) podiže svratišta (štacije) za prolaznike. Lokve te godine imaju 62 kuće i 481 stanovnika, tu su već i prve crkvene građevine – kapelice u Mrzloj Vodici i u Lokvama – 1857. župnik Josip Mrzljak osniva trorazrednu pučku školu.
Lokve su uz prvotne došljake iz Primorja naseljavali početkom 19. stoljeća žitelji iz Delnica, Mrkoplja, Fužina, Gerova, te i danas egzistiraju njihova prezimena: Pleše, Majnarić, Ožanić, Mihelčić, Bolf, Grgurić, Jurković, Briški, Gašparac, Radošević, Crnković, Štanfelj, Tomac, Čop.
Spomenici i znamenitosti
Lokvarsko jezero
Park-šuma Golubinjak.
Muzej Žaba
Kuća prirode
Kalvarija
Zavičajna zbirka
Mrzlovodičko jezero
Gospodarstvo
Lokvarci su bili drvari, šumari, rudari, staklari i poljodjelci. Najviše njih ogledalo se u tim proizvodnjama pa osvrtanje na to područje započinjem upravo tu i tim slijedom. Lokve imaju značajno mjesto u povijesti pilanarstva baš u vremenu frankopansko-zrinskom. 1685. godine Ugarska komora taj zaplijenjeni posjed daje u zakup brunu Franji Rigoniju: već tada lokvarska pilana ima kružnu pilu koja će u Engleskoj biti patentirana tek devedeset godina kasnije. S obzirom na takav tehnički napredak pretpostavka je da Lokve, kao jedno od najstarijih goranskih naselja spomenutih još 1481. godine, imaju pilanu i ranije. Kasnije se spominju parne pilane i pilane vodenice, između 1830. i 1893. Lokve imaju sedam pilana vodenica i jednu parnu pilanu.
U početku, jedne i druge pilane imaju isti godišnji učinak piljenica, u odmicanju vremena pratimo revolucionarno tehničko-tehnološki razvitak, pilanari u parnim pilanama ostvaruju veći dobitak pa se sve više kapitala tog vremena uključuje u ostvarivanje novih parnih pilana. Izgradnja željezničke pruge goranskom pilanarstvu otvara neslućene mogućnosti povećane i tražene proizvodnje. Poslije II. Svjetskog rata osnovana je goransko-primorska industrija drva (Goprid) Delnice, istovremeno u sastavu Goprid osnovano je zemljišno-šumsko poduzeće Hrvatske Podružnica Delnice – manipulacija Lokve, koja vrši eksploataciju šuma tj. sječu i izradu oblovine i prostornog drva.
NAJNOVIJE OBAVIJESTI
POČETAK PROJEKTIRANJA SPORSKE DVORANE U LOKVAMA
OBNOVA VOZNOGA PARKA-KUPNJA KOMBJA
UREĐENJE SPORTSKE INFRASTRUKTURE
OSNIVANJE RAZVOJE AGENCIJE LOKVE-RAL
POZIV ZA DOSTAVU PONUDA-NABAVA RABLJENOG PUTNIČKG KOMBIJA PUTEM FINANCIJSKOG LEASINGA
SAKUPLJANJE FINANCIJSKE POMOĆI ZA BANIJU
BROJ ZARAŽENIH NA PODRUČJU OPĆINE LOKVE I PGŽ NA DAN 16.01.2021.
KONTAKT I ADRESA:
Šetalište Golubinjak br. 6,
51316 LOKVE, Hrvatska
OIB: 28587364712
Tel.:+385 51 831 255
Fax. +385 51 508 077
E-mail: opcina@lokve.hr
OPĆINA RAVNA GORA
Ravna Gora je općina u Gorskom kotaru, u Primorsko-goranskoj županiji. Smjestila se u središnjem dijelu Gorskog kotara na visoravni prosječne nadmorske visine od 775–910 metara po kojoj je navodno i dobila ime (na 825 m nadmorske visine nalazi se Crkve sv. Terezije Avilske). Cijelo je ravnogorsko polje nekoć bilo gusta šuma okružena brdima.
Točan datum nastanka Ravne Gore nije poznat: smatra se da je njen početak bio prije izgradnje Karolinske ceste i to najprije u Vrhu (dio Ravne Gore), a zatim na mjestu gdje se i danas nalazi. Mjesto je u početku imalo nekoliko kuća kroz koje je vodio običan put. Sjedište današnje Općine je u Ulici Ivana Gorana Kovačića 177. Dan Općine slavi se 15. listopada, a zaštitnica Općine je Sveta Terezija Avilska.
Ravna Gora je okružena je brežuljcima: s jedne strane Bjelolasicom, Višnjevicom i Suhim vrhom, a s druge strane Javorovom kosom i Kosicom. Površina Općine Ravna Gora iznosi 82,06 km2.
NASELJA:
Kupjak, Leskova Draga, Ravna Gora, Stari Laz, Stara Sušica i Šije.
Ravnogorci su većinom zaposleni u drvnoj industriji (obrada drva i izrada namještaja) te šumarstvu, ali bave se i poljodjelstvom, stočarstvom, građevinarstvom, trgovinom, ugostiteljstvom i raznim obrtima (autoprijevoz, pilana, kovinotokarski, cvjećarski, frizerski, pekarski itd.). U posljednje vrijeme dosta se pažnje posvećuje turizmu (naročito zimskom).
Ravnogorski govor
Povijesni razvoj Ravne Gore pridonio je razvoju ravnogorskog govora koji ima osobine kajkavskog narječja iako se u Ravnoj Gori više upotrebljava riječ “kej” nego “kaj”. Od 1819. godine Ravna Gora ima svoje vlastito narječje koje se donekle razlikovalo od slovenskog. To narječje je bilo poznato kao ravnogorsko narječje.
Ravnu Goru je moguće podijeliti na nekoliko dijelova (Stari Laz, Kosa, Novi Varoš, Stari Varoš, Vrh, Bajt i Sušica) pa se na isti način dijeli i sam ravnogorski govor. Ne govori se u svim dijelovima Ravne Gore jednako. Primjerice, u Novom Varošu govor se približava štokavskom narječju s ikavskim izgovorom, a u Starom Lazu ima i danas čakavskog narječja.
Na primjer:
za riječ “lijepa” jedni će reći “lepa”, a drugi “lipa”,
za riječ “snijeg” jedni će reći “sneh”, drugi “snih”, itd.
Smatra se da je ravnogorski govor jedno od rovtarskih (slovenskih) narječja, iako, koliko se danas zna, ravnogorski govor nije identičan ni s jednim govorom tzv. rovtarske skupine dijalekata.
Spomenici i znamenitosti
Crkva sv. Terezije Avilske u Ravnoj Gori
Frankopanski dvorac u Staroj Sušici
Kapela sv. Antuna Padovanskog u Staroj Sušici
Kapela sv. Stjepana u Starom Lazu
Crkva sv. Vida u Kupjaku
Kapelica sv. Florijana u Kosi
Kapelica sv. Roka u Šijama
Božji studenac
Božji studenac je jedan od izvora na brdu Javorova kosa (1016 mnm). Nalazi se podno planinarske kuće Javorova kosa, desetak minuta hoda, na 900 metara nadmorske visine. Stara predaja kaže da je ljekovit za oči i nije presušio niti za vrijeme najvećih suša.
Kosturnica
Kosturnica je spomenik palim borcima NOR-a (1941. – 1945.). Podignuta je 1962. godine u šumi izvan Ravne Gore, na brdu Suhi vrh. U njoj su sahranjene kosti od 33 borca narodnooslobodilačke borbe (NOB-e).
Manifestacije
Festival starina “Iz bakine škrinjice”
Cilj manifestacije je očuvati od zaborava stare goranske običaje, tradiciju i upoznati nove naraštaje sa životom njihovih dalekih predaka.
Ljeto u planini
Panfest
Panfest je festival na kojem nastupaju pjevački zborovi s područja Primorsko – goranske županije i cijele Hrvatske, puhački orkestar, harmonikaši, tamburaši, ravnogorski kantautori itd. Festival se održava u dubokoj šumi kod lovačke kuće.
Hodočašće na Božji studenac
Godišnje okupljanje zadnje nedjelje u srpnju kod planinarske kuće Javorova kosa i molitva na izvoru “Božji studenac”.
Ravnogorski plodovi gorja
Raznoliki turistički događaji koji se odvijaju od svibnja do listopada i nude spoznaju života u skladu s prirodom. To je rekreativno – edukativni turizam, a posebna pozornost pridaje se domaćoj gastro ponudi, poslasticama od šumskih plodova te obilazak Ravnogorskog planinarskog puta, biciklističkih staza na području Gorskog kotara te kraćih šetnica.
Manifestacija se temelji na zrenju pojedinih plodova (đurđica, smreke, bazge, borovnica, malina, gljiva,…) tijekom godine. Goste se nastoji upoznati s ljekovitošću pojedinih plodova, dati im priliku da kušaju te poslastice te im omogućiti uživanje u druženjima s prirodom i u prirodi.
Festival komorne glazbe
Festival komorne glazbe početkom rujna okuplja svjetski renomirane glazbenike komorne glazbe iz Europe i svijeta. Festival se održava od 2004. godine.
Noćna utrka u skijaškom trčanju
Noćna utrka u skijaškom trčanju namijenjena je aktivnim natjecateljima u skijaškom trčanju ali i rekreativcima. Staza je osvijetljena bakljama.
POSLJEDNJE NOVOSTI
Humanitarna akcija za Dječji vrtić „Petrinjčica“ iz potresom pogođene Petrinje
KONTAKT I ADRESA
Tel: 051/829 450
Fax: 051/829 460
Adresa: Ivana Gorana Kovačića 177, 51314 Ravna Gora
E-mail: opcina-ravna-gora@ri.t-com.hr
OPĆINA VINODOLSKA OPĆINA
Vinodolska općina je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Primorsko-goranskoj županiji. Administrativno središte općine je naselje Bribir.
Zelena dolina mira i opuštenog odmora između mora i šumovitih planina.
Blizina mora i šume čini Vinodol idealnim mjestom za odmor. Smještaj u Vinodolu možete naći u ugodnim obiteljskim kućama, autohtono uređenim ruralnim objektima, u planinarskom domu ili udobnom pansionu. Uz autohtona vinodolska jela, lovačke specijalitete i jela od samoniklog bilja okusiti se može prava domaća kapljica – vino proizvedeno u vinodolskom kraju. Aktivan odmor možete provesti uz brdski biciklizam, planinarenje i šetnju, jahanje, paragliding i zmajarstvo, sportski ribolov i lov. Razgledajte bogatstvo kulturno-povijesnih znamenitosti Vinodola i posjetite neki od koncerata Vinodolskih ljetnih večeri, Ružicu Vinodola ili maškaranu zabavu u zimskom razdoblju.
NASELJA:
Drivenik, Tribalj, Grižane-Belgrad i Bribir u Vinodolskoj dolini. Općinom prolazi cesta Hreljin – Novi Vinodolski, paralelna s Jadranskom magistralom.
ŠUMSKO PODRUČJE
U gorskim predjelima Vinodola naši gosti nalaze uz osvježenje od primorskih vrućina, okrijepu u pitoresknim gostionicama koje uz domaće specijalitete nude i vegetarijanski jelovnik. Smještaj možete naći u nekoliko kuća za odmor i u planinarskom domu. Sve veći broj posjetitelja zimi uživa u zimskim radostima, sanjkanju i šetnjama po snijegu. Doživljaj ekološki očuvane prirode još je jedan od motiva za posjet Vinodolu i šumskom predjelu.
KLIMA
Za Vinodol je karakteristično vedro, suho i vruće ljeto, te oblačna, kišovita i razmjerno blaga zima sa karakterističnim sustavom vjetrova. Srednja godišnja temperatura iznosi 14° C stupnjeva.
Šumsko područje , iako ne daleko od mora, nalazi se u predjelu prave planinske klime Gorskog kotara koju karakteriziraju kratka topla ljeta sa prohladnim noćima i duge hladne zime sa velikim količinama snijega.
Sakralna arhitektura Vinodola izuzetno je zanimljiva i raznolika. Predromanika je prisutna u temeljima gotičke Crkve sv. Stjepana u Driveniku i u Crkvi sv. Jurja na brijegu između Bribira i Selca. U gotičkom stilu s pomakom prema renesansi izgrađena je Crkva sv. Petra i Pavla, Crkva sv. Antona Pustinjaka u Bribiru, Kapela sv. Martina u Podskočima i nešto kasnije Crkva sv. Martina u Grižanama, kao i dograđena Crkva Majke Božje Snježne u Belgradu. Crkva Majke Božje Snježne izuzetno je vrijedna zbog mnogobrojnih natpisa na glagoljici, kao i zbog izuzetno vrijednih orgulja na mijeh iz 18. stoljeća. Od slikarskih djela posebno je vrijedna slika “Pranje nogu” Jacopa Palme ml. koja se nalazi u Crkvi sv. Petra i Pavla gdje su također pohranjeni vrlo vrijedno renesansno svetohranište i reljef Bogorodice. Crkva Pohođenja BDM Elizabeti u Triblju spominje se kao mjesto sudovanja prema Vinodolskom zakoniku. Kneževi Frankopani i Zrinski poticali su izgradnju crkava i umjetnost, pa je tako za vrijeme njihove vladavine u Vinodolu izgrađeno preko trideset crkava, kapela i križeva.
Kašteli
Kneževi Frankopani su na području nekadašnje Vinodolske knežije izgradili devet kaštela, čiji su predstavnici bili potpisnici Vinodolskog zakonika iz 1288. godine. Na području današnjeg Vinodola nalaze se tri od devet kaštela – Bribir, Grižane i Drivenik, i još jedan iz antičkih vremena – Badanj. Badanj je podignut na temeljima antičke utvrde i gospodario je prodolom što se pruža od srca Vinodola prema moru. Drivenički kaštel najočuvaniji je i najatraktivniji kaštel Vinodola koji je zajedno sa Crkvom sv. Dujma i Crkvom sv. Stjepana smješten na brijegu ponad Tribaljskog jezera. Na krševitim liticama koje ovdje zovu “griže” izgrađen je grižanski kaštel, po čemu je dobio ime. Danas na slavnu prošlost Grižana podsjećaju samo ostaci zidina grižanskog kaštela. Od nekadašnjeg bribirskog kaštela ostala je sačuvana samo četverokutna kula iz 1302. godine i dio gradskog bedema jer su Bribirci na mjestu nekadašnjeg kaštela u 19. stoljeću izgradili školu i općinsku zgradu.
VINODOLSKI ZAKONIK
Vinodolski zakonik najstariji je tekst hrvatskog srednjovjekovnog običajnog prava napisan na čakavskom dijalektu i starom hrvatskom pismu glagoljici.
Dana 06. siječnja 1288. u Novome sastali su se krčki knez Leonardo i predstavnici devet ondašnjih vinodolskih gradova općina Novi, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Gobnik i Trsat, koji su ga potpisali.
U zakoniku je uređen odnos krčkih knezova i vinodolskog stanovništva. Naime, darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Vinodol je 1225. potpao pod vlast krčke vlastele. Slobodni seljaci nisu željeli postati kmetovi pa dolazi do sukoba koji traju sve do 1288., kada su Vinodolci priznali vlast otočkih knezova, a ovi su im učinili neke ustupke.
Iako je riječ o zakonu koji u prvom redu štiti interese feudalaca, Vinodolski zakonik sadržava novine iz različitih grana prava: upravnog, krivičnog i procesualnog, važan je spomenik starog hrvatskog običajnog prava, a ujedno živo rasvjetljava sam proces feudalizacije u Hrvatskoj i dokazuje visoku razinu društvenog razvoja područja Vinodola u XIII. Stoljeću.
Ženska narodna nošnja crne je boje ukrašena čipkom, vezom i crvenim detaljima, dok je muška bijela, izvezena crvenom ili crnom vunom. U Vinodolu se njeguje specifičan način pjevanja “na tanko i debelo”, a tradicionalan instrument koji prati narodno pjevanje su sopile. Osim njih, tradicionalni instrumenti su fidulice, mišnice i tamburice.
NAJNOVIJE OBJAVE NA PORTALU
———————————————————————-pogledajte OVDJE.
KONTAKT I ADRESA:
Vinodolska općina
Sjedište: Bribir 34, 51253 Bribir
Načelnik Općine: mr.sc. Marijan Karlić (HDZ)
TELEFON: 051/422-540
TELEFAX: 051/248-007
e-pošta: pravna@vinodol.hr
GRAD DRNIŠ
Drniš je grad u Hrvatskoj. Nastao je kao utvrda za vrijeme prodora Turaka. Grad obiluje povjesnim spomenicima kao što su Gradina i Meštrovićevo Vrelo života.
Kroz grad teče rijeka Čikola. Drniš i šire područje lako su dostupni zbog jako dobrih cestovnih i željezničkih veza sa svim dijelovima Hrvatske. Od Šibenika do Drniša se stiže za 20-ak minuta lagane vožnje automobilom.
Klima ovog područja je raznolika i promjenjiva, uglavnom submediteranska; vjetrovi koji pušu su: istočnjak, jugoistočnjak i zapadnjak, odnosno bura (velebitska i dinarska), jugo, te maestral (tzv. donjak).
Spomenici i znamenitosti
Gradina Drniš
Tvrđava Kamičak
Utvrda Ključica
Utvrda Nečven
Utvrda Bogočin – Vilin Grad
Poljana centar
Vrelo Života, Ivan Meštrović
ostaci minareta jedne od nekadašnjih pet drniških džamija iz turskog doba
Orači, Ivan Meštrović
Visovac
Roški slap
Drniški pršut
U gradu Drnišu danas se nalaze četiri katoličke crkve:
Crkva Sv. Ante Padovanskog, sagrađena sredinom 16. stoljeća
Crkva Sv. Roka, druga je područna crkva u Drnišu. Sagrađena je 1731. godine u godini velike epidemije kuge.
Župna Crkva Gospe od Ružarija
Župna crkva Gospe od Ružarija (Rožarija) nalazi se u središtu Drniša, a izgrađena je u razdoblju od 1871. do 1886. godine.
Crkva Sv. Ivana Krstitelja s gradskim grobljem u Badnju koja je postojala još u srednjem vijeku.
U gradu postoje i dvije pravoslavna crkve:
Uspenija Bogorodice sagrađena je početkom 20. stoljeća prema projektima Ć.M. Ivekovića.
Sv. Aranđel Mihailo, pravoslavna grobljanska crkva na izlazu iz Drniša prema Splitu.
Obrazovanje
Osnovna škola “Antun Mihanović-Petropoljski”
Srednja škola “Ivan Meštrović”
Glazbena škola “Krsto Odak”
Tamburaški orkestar “Krsto Odak”
Gradski puhački orkestar Drniš
Gradski pjevački zbor “Neuma”
Udruge
Udruga “Žena” Drniš
Udruga proizvođača drniškog pršuta
Udruga vinogradara “Debit” Drniš
Udruga proizvođača mlijeka “Čikola”
Drniške mažoretkinje
Kinološka udruga “Drniš”
Lovačko društvo “Kamenjarka” Drniš
DVD Drniš
AKTUALNO
KONTAKT I ADRESA
Trg kralja Tomislava 1, 22320 Drniš
Tel: 022 888 830
Fax: 022 888 831
E-mail: tajnistvo@drnis.hr
GRAD IMOTSKI
Imotska krajina smjestila se iza planine Biokovo, u dalmatinskom zaleđu na granici Hercegovine s Dalmacijom. Zauzima prostor od oko 600 km2. Sa sjeveroistoka je omeđena bosanskohercegovačkom granicom, s juga Makarskim primorjem, a sa sjeverozapada sinjsko-omiškim prostorom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 260 metara (Imotsko polje) do 440 metara (grad Imotski).
Grad Imotski ima dva bisera prirode: Crveno i Modro jezero. Modro jezero ljeti postaje kupalište. Uređenim serpentinama kupači se spuštaju sve do jezera i plaže, dok Crvenom jezeru zbog prestrmih litica koje ga okružuju nije moguće pristupiti. Prostor Imotske krajine možemo podijeliti u tri prirodne cjeline: krško područje uz obod polja, te prostrane krške površine i uvale na širem prostoru – imotsko polje, kao veliko tektonsko ulegnuće, te planinski masiv Biokovo.
Povijesno je Imotski središte starohrvatske župe Imote. Dne 2. kolovoza 1717., na dan Gospe od Anđela, Imotski je oslobođen od turske vlasti. Po Požarevačkom miru, mletačkoj Dalmaciji je trebala pripasti cijela Imota/Imotsko polje, međutim prilikom utvrđivanja granica su Turci potplatili mletačkog mjernika, tako da je preko pola Imotskog polja ostalo u današnjoj BiH. Kraj oko Gruda, Posušja i Širokog Brijega t.j. Zagorje, Vir, Gradac, Grude, Kočerin, Drinovci, Tihaljina, Tursko Aržano, Turska Vinica, Turske Ričice, Turski Cvitića most, Tursko Posušje i Turska Gorica sačinjava Općinu Imotski, nazvano Bekija (tur. ostatak).
U novijoj povijesti Imotski nije izravno bio poprište ratnih zbivanja, iako je dao mnoštvo dragovoljaca koji su branili hrvatsku domovinu, naročito u Domovinskom ratu.
Gospodarstvo
Gospodarstvo Imotske krajine već dugi niz godina nije proizvodno orijentirano, posebice nakon propasti velikih pogona u društvenom vlasništvu koji su zapošljavali velik broj stanovnika (npr. Trimot/Pionirka, Imostroj/Bratstvo, Agrokoka itd.) te se oslanja iskljućivo na privatni sektor uslužnih djelatnosti trgovine i ugostiteljstva, te u novije vrijeme i turističkih djelatnosti. Značajan dio današnjeg posrnulog gospodarstva čine i građevinske firme i brojni obrti vezani za građevinsku struku, koji su svoj djelokrug rada proširili na daleko veće područje od same imotske krajine.
Od poljoprivrednih kultura važno je spomenuti uzgoj vinove loze, krumpira,
paprika, smokava i maslina te proizvodnju pršuta. Vinova loza kujundžuša je vodeća bijela sorta grožđa imotskog kraja.
Imotski stećci
Spomenici i znamenitosti
Crveno jezero
Modro jezero
Topana, smještena na klisuri nad Modrim jezerom (vidi Hasanaginica)
Franjevački samostan i crkva sv. Franje Asiškog, sagrađeni u drugoj polovici 19. stoljeća
Zgrada Zavičajnog muzeja u Imotskom, djelo arhitekta Augusta Thare
Stambeno-gospodarski sklop Radovinović (Bitanga), monumentalna stambena kamena višekatnica s gospodarskim objektima i prostranom okućnicom u posjedu obitelji Radovinović (Bitanga), izgrađena 1891. – 1892. godine
Arheološko nalazište Gradina na Crvenom jezeru, na istočnom rubu Crvenog jezera, nastala oko 2000. pr. Kr.
Kompleks objekata Režije duhana, odnosno Dogane, skupina gospodarskih zgrada koje je projektirao njemačko-hrvatski arhitekt August Thara
Kompleks stare Zdravstvene stanice, kompleks od tri kuće izrazitih stilskih figura, smještene u terasastom vrtu, ograđenom kamenim zidom u koji se ulazi kroz troja vrata
Kuća Benzon, ožbukana dvokatnica, izrazitih secesijskih obilježja s ukrasom na reprezentativnom zapadnom pročelju te s djelomično sačuvanim interijerom iz istog razdoblja
Kulturno-povijesna cjelina Imotski
Obrazovanje
Osnovne škole
Osnovna škola ” Stjepan Radić ” Imotski
Osnovna škola ” Josip Vergilije Perić ” Imotski
Glazbena škola ” Dr. fra Ivan Glibotić ” Imotski
Srednje škole
Gimnazija Dr. Mate Ujevića Imotski
Ekonomska škola Imotski
Tehnička škola Imotski
Obrtničko – industrijska škola u Imotskom
Glazbena škola ” Dr. fra Ivan Glibotić ” Imotski
KONTAKT I ADRESA
Grad Imotski
Ante Starčevića 23
HR-21260 Imotski
Tel: + 385 21 841 125
Tel: + 385 21 841 078
Fax: + 385 21 841 409
Web: www.imotski.hr
E-mail: ured-gradonacelnika@imotski.hr
GRAD OMIŠ
Omiš je grad u srcu Dalmacije, na ušću rijeke Cetine. Nalazi se 21 kilometar jugoistočno od najvećeg dalmatinskog grada Splita, na Državnoj cesti D8. Područje Grada Omiša zauzima 266,20 km2 i proteže se od Duća na zapadu do Brela na istoku. Graniči s općinama Dugi Rat, Dugopolje, Trilj, Cista Provo, Šestanovac, Zadvarje i Brela te s Gradom Splitom.
Sinaj je predio Omiša koji se nalazi uz zapadnu obalu rijeke Cetine, sve do njena ušća u Jadransko more.
Područja Grada Omiša obuhvaća područje naselja sa zapadne strane omeđeno granicom Grada Omiša i Općine Dugi Rat (granica pocima na moru zapadno od auto-kampa “Ribnjak” ide potokom prema sjeveru do Jadranske ceste, Jadranskom cestom u pravcu Omiša do spomenika Franji Kluzu, cestom prema starom selu Duće do kuće Rajka Opačka, preko istočnog dijela kuće Rajka Opačka u pravcu sjeverozapada na granicu k. o. Tugare), zatim južnom granicom k. o. Tugare skreće prema sjeveru zapadnim granicama k. o. Tugare, k. o. Dubrava, k. o. Dolac Donji do rijeke Cetine, skreće prema jugoistoku rijekom Cetinom do granice k. o. Dolac Gornji, k. o. Srijane, do zapadne granice k. o. Nova Sela, nastavlja zapadnom granicom k. o. Nova Sela do k. o. Birorine, onda ide sjevernom granicom k. o. Nova Sela, k. o. Blato do k. o. Kreševo, skrece prema jugu istočnim granicama k. o. Blato, k. o. Kostanje, k. o. Podgrađe, k. o. Slime i k. o. Rogoznica do mora. Granice Grada Omiša mogu se mijenjati na način i po postupku koji su propisani zakonom
U sastavu Grada Omiša su naselja Blato na Cetini, Borak, Čelina, Čišla, Donji Dolac, Dubrava, Gata, Gornji Dolac, Kostanje, Kučiće, Lokva Rogoznica, Marušići, Mimice, Naklice, Nova Sela, Omiš, Ostrvica, Pisak, Podašpilje, Podgrađe, Putišici, Seoca, Slime, Smolonje, Srijane, Stanići, Svinišće, Trnbusi, Tugare, Zakučac, Zvečanje.
GRADSKA NASELJA
Blato na Cetini, Borak, Čelina, Čisla, Donji Dolac, Dubrava, Gata, Gornji Dolac, Kostanje, Kučiće, Lokva Rogoznica, Marušići, Mimice, Naklice, Nova Sela, Omiš, Nemira, Ostrvica, Pisak, Podašpilje, Podgrađe, Putišići, Seoca, Slime, Smolonje, Srijane, Stanići, Svinišće, Trnbusi, Tugare, Zakučac i Zvečanje.
Znamenitosti
utvrda Mirabella (Peovica)
utvrda Fortica (Stari Grad)
župska crkva sv. Mihovila
crkva sv. Duha
crkva sv. Roka
crkva Sv. Luke
crkva Uznesenja BDM
crkva Gospe od Karmela (Fratri)
crkva sv. Petra na Priku
ostatci staroga Groblja
ostatci crkve sv. Barbare (Brzet)
Spomenik braniteljima Domovinskog rata, rad akademskog kipara Kažimira Hraste, arhitektonski dio projektirao arhitekt Viktor Pirović, postavljen 2004.
potopljena njemačka maona (teglenica) iz Drugoga svjetskog rata, u priobalju na 3 metra dubine
Festival dalmatinskih klapa Omiš
Prvi je organiziran 1967. godine sa ciljem da se u turističkoj sezoni spontane skupine pjevača nađu zajedno i zapjevaju pred publikom na način kako inače u svojoj sredini pjevaju u klapi. Bilo je to spontano pjevanje koje se izvodilo po sluhu, a ne prema notnom zapisu. Međutim, to je pjevanje bilo nedovoljno dotjerano, tek ponešto obrađeno, ali je u sebi nosilo iskonsku privlačnost i snagu autentičnosti. Bila je to suprotnost dominirajućim, uvježbanim ansamblima koji su se pod „dalmatinskim“ mogli tada javno čuti (npr. „Ansambl Dalmacija“; „Grupa Dalmatinaca Petra Tralića“ iz Zagreba; „Jeka Jadrana“ iz Splita). Svi su pjevali uz instrumentalnu pratnju.
Omiš je sljedećih godina nastojao u iskazivanju intimnog serenadnog zvuka, lirskih sadržaja, širokih tempa a da bi se uživalo u akordu, skladu svih dionica. I naravno, isključivo u „a cappella“ izvedbi. Ubrzo se pokazalo da „lijepo pjevanje“ postaje bitnom kvalitetom i u vrednovanju izvedbe i u predstavljanju klape. Traži se homogenost zvuka, usklađenost i ravnoteža glasova, fuzija akorda, besprijekorna i sigurna intonacija, jasna artikulacija i izgovor, te izražajnost i uživljenost u interpretaciji teksta.
Uloga voditelja i obrađivača (njih preko 400) postaje izuzetno značajnom kako za oblikovanje i prilagodbu izvornih napjeva tako i za izvedbu klape u sve jačoj konkurenciji klapa koje se bore za festivalske nagrade. Izvorni klapski napjevi su temelj cjelokupnog festivalskog programa. Do sada je na Omiškom festivalu izvedeno preko 1250 naslova (ako se izuzmu varijante, njihov broj je preko 900).
U okviru Festivala (od 1968. godine) ustanovljena je posebna natjecateljska večer novih skladbi, a sa ciljem da se širi fundus klapskih pjesama koje nastavljaju tradiciju, ali donose i nove ideje i nova glazbena oblikovanja u duhu tradicijske dalmatinske klapske pjesme. Do sada je izvedeno preko 500 novih skladbi.
Izdavačka djelatnost Festivala dalmatinskih klapa u Omišu jedan je od bitnih čimbenika koji je dao težinu svemu izvedenom, a zatim zabilježenom, analiziranom, dokumentiranom te predstavljenom, a na uporabu budućim generacijama (Zbornici I, II i III; Leut; Večeri novih skladbi; te prigodna diskografska izdanja). U njihovu realizaciju uključeni su priznati stručnjaci s područja etnomuzikološke znanosti te drugi suradnici (teoretičari, muzikolozi, dirigenti, skladatelji, voditelji zborova i klapa, obrađivači…). Ovi profili čine i stručno ocjenjivačko povjerenstvo koje najboljim klapama dodjeljuje Zlatni, Srebrni i Brončani štit s povijesnim grbom grada Omiša.
Omiš je već 47 godina sidrište izvorne klapske pjesme. U međuvremenu, osmislile su se posebne večeri debitanata, popularne klapske pjesme, pjesme uz pratnju gitare(a), večer mješovitih klapa a koje se odvijaju izvan Omiša (Bol na Braču, Blato na Korčuli, Vodice u Šibensko-kninskoj županiji i Opuzen u Dubrovačko-neretvanskoj. Od 1991. godine ustanovljena je posebna natjecateljska i finalna večer ženskih klapa koje su se do tada natjecale u zajedničkoj konkurenciji sa muškim klapama.
Tijekom više od 45 godina Festivala dalmatinskih klapa u Omišu omiškom pozornicom prošlo je preko 4000 pjevača/ica, nastupilo preko 470 klapa. Svake se godine na audiciji prijavi između 20-30 novih, debitantskih klapa.
SVE PREOSTALE INFORMACIJE SAZNAJTE
KONTAKT I ADRESA
Trg kralja Tomislava 5/I
OIB: 49299622160
tel. 021/755 500 021/862 059:
fax. 021/862 022
uredovno vrijeme
7,00 do 15,00 sati
OPĆINA CISTA PROVO
Cista Provo je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji, na zapadu Imotske krajine.
NASELJA:
Aržano – Župa Svih svetih
Biorine – Župa Sv. Jurja mč.
Cista Provo – Župa Sv. Petar ap.
Cista Velike – Župa Sv. Jakova st.ap.
Dobranje – Župa Sv.Ivana krstitelja
Svib – Župa Sv. Ante Padovanskog
Cista Provo je u smještena u zapadnom dijelu Imotske krajine, na visoravni dugoj 7 km, (zajedno s Cistom Velikom) na nadmorskoj visini od 463 m. Prometni položaj je pogodovao razvitku trgovine, ugostiteljstva, sajmova, obrta itd.
Susjedni gradovi i općine su:
Lovreć s istočne strane
Šestanovac i Omiš s južne strane
Trilj sa zapadne strane
Tomislavgrad u BiH sa sjeverne strane
Povijest
U prvoj polovici 17. stoljeća je u Cisti došlo do prvog stupnja odvajanja od starohrvatske župe Radobilje kojoj je pripadalo od starina. Iako je još bila dijelom te velike župe, u Cisti je već bio kapelan koji je u njoj boravio i službovao, neovisno o Radobilji.
Godine 1754. se izričito u crkvenim papirima biskupa Pacifika Bizze naglašava da su Kreševo i Katuni glavna sela u župi Radobilji, a da su u župi još Blato, Nova Sela, Cista, Dobranje i Svib.
Godine 1825. se Cista dodatno odvaja, iako je i dalje pod Radobiljom – mjesto vodi svoje odvojene matice.
Godine 1845. se Cista odvaja od Radobilje (matice je imala Cista odvojeno već od 1825.).
NAJNOVIJE OBAVIJESTI OPĆINE
Studenti koji su ostvarili pravo na potporu u akademskoj godini 2020./2021.
Natječaj za dodjeli potpore studentima s područja Općine Cista Provo za akademsku 20./21. god.
Zahtjev za studentsku potporu 2021. god.
KONTAKT I ADRESA
Adresa: Trg dr. Ante Starčevića 1
21256 Cista Provo
Tel: +385 21 722 201
Tel: +385 21 722 103
Fax: +385 21 670 218
Fax: +385 21 722105
E-mail: cistaprovoopcina@gmail.com
GRAD MAKARSKA
Makarska je priobalni grad u Splitsko-dalmatinskoj županiji, smješten podno planine Biokovo. Središte je Makarskog primorja (poznato pod imenom, Makarska rivijera), mikroregije koja se proteže od Brela na zapadu do Gradca na istoku. Makarska s gradskim naseljem Veliko Brdo ima 13.834 stanovnika.
Povijesno je Makarska značajna kao nekadašnje sjedište Makarske biskupije, a i današnja Splitsko-makarska nadbiskupija nosi makarsko ime u sebi.
Makarska je smještena u srednjoj Dalmaciji, na dodiru Biokova i Jadranskog mora.
Grad Makarska zauzima središnji položaj u Makarskom primorju, ne samo zbog zemljopisnog smještaja, nego ponajprije zbog gospodarskih i društvenih čimbenika koji su taj grad učinili drugom po veličini gospodarskom i demografskom okosnicom srednje Dalmacije (odmah nakon Splita), zbog čega se za Makarsko primorje u zadnje vrijeme sve više koristi naziv Makarska rivijera.
Grad od unutrašnjosti oštro dijeli planina Biokovo (najveći vrh Sv. Jure, 1762 m), a sa srednjodalmatinskim otocima Bračem i Hvarom povezuje ga Jadransko more, koje je upravo na području Makarskog primorja izmodeliralo neke od najljepših hrvatskih plaža.
Sam grad se smjestio u prirodnoj luci između dva poluotoka, Osejave i Sv. Petra. Flišna zona između planine i mora široka je svega nekoliko kilometara, tako da daljnje širenje grada ide prema istoku i zapadu, odnosno prema susjednim naseljima Tučepima i Krvavici.
Smatra se da je Makarska dobila ime po obližnjem selu Makru. Prvi stanovnici područja današnje Makarske su bili Iliri, koji su još u 4. stoljeću osnovali naselje po imenu Muccurum. Bitka kod Makarske 18. rujna 887. dogodila se između Mletačke Republike i Neretvanske kneževine. Pobijedili su Neretvani.
Ime Makarska prvi se put spominje u dokumentu iz 16. st., za vrijeme turskih osvajanja. Turci su u Makarskoj držali vojsku i carskog poreznika. Poslije turske, Makarska je pala pod mletačku vlast, potom pod Habsburšku Monarhiju. Nakon Napoleonovih pobjeda početkom 19. st. i Makarska je pala pod njegovu vlast. Napoleon je poticao kulturu i gradio ceste koje su povezale Makarsku s ostalim primorskim gradovima. Na zapadnom ulazu u grad podignut je spomenik njegovom maršalu Marmontu, danas poznat kao Napoleonov spomenik. Iako je Napoleon poticao razvoj kulture i povezanosti Makarske, Austro-Ugarska je bila zaslužna za cvjetanje turizma.
Znamenitosti
Svetište Vepric
Makarska konkatedrala sv. Marka
Park prirode Biokovo
Franjevački samostan i njegov Malakološki muzej
Barokna česma na Kačićevom trgu
Napoleonov spomenik
Spomenik poginulim antifašistima u Drugom svjetskom ratu
Biokovski Botanički vrt Kotišina
Ulica Kalalarga
Park šuma Osejava i plaža Nugal
Zvjezdarnica
Poluotok Sveti Petar
Sunčani sat (nagrada najboljem turističkom mjestu u anketi radio Zagreba 1951. godine)
Crkva sv. Ante u Kotišini
Crkva sv. Andrije u Kotišini
Zanimljivosti
Prosječna visina sedamnaestogodišnjaka u Makarskoj, prema istraživanju s početka 2019. godine, iznosi 187,6 cm. Tako je Makarska grad s najvišom prosječnom visinom stanovnika na svijetu.
SVE PREOSTALE INFORMACIJE SAZNAJTE
KONTAKT I ADRESA
HR – 21300 Makarska
Obala kralja Tomislava 1
Tel: +385 21 608 401
Fax: +385 21 612 046
grad@makarska.hr
GRAD KAŠTELA
Kaštela su grad u Hrvatskoj koji administrativno pripadaju Splitsko-dalmatinskoj županiji, te su dio aglomeracije grada Splita. Pod nazivom ‘Kaštela’ se podrazumijeva niz sedam spojenih naselja između Solina i Trogira.
Kaštela su pitoreskni grad srednje Dalmacije, u samoj blizini Splita, najvećeg hrvatskog grada na moru, Trogira grada pod zaštitom UNESCO-a i Solina poznatog po drevnoj Saloni iz rimskog doba.
Kaštela su naziv za sedam manjih spojenih mjesta uz obalu Kaštelanskog zaljeva. To su:
Štafilić,
Novi,
Stari,
Lukšić,
Kambelovac,
Gomilica i
Sućurac.
Kaštela graniče s Trogirom na zapadu i Solinom i Splitom na istoku i vrlo su dobro povezana glavnim cestovnim pravcima s tim dijelom Dalmacije, ali i s kontinentalnom Hrvatskom.
Iznad Kaštela se u smjeru zapad-istok proteže planina Kozjak (779 m), a nešto dalje prema istoku i planina Mosor (1339 m). Kaštelanski zaljev, južna granica Kaštelanskoga polja, predstavlja potonulu depresiju između spomenutih planina na sjeveru i poluotoka Marjana i otoka Čiova na jugu. Rub između kopna i mora prate plićaci s čestim žalom, hridima i minijaturnim otocima. U geološkom smislu prevladavaju vapnenac i fliš. Fliš ne prelazi visinu od 400 m i njegove blage padine, osobito prema moru, prekrivene su obradivim plodnim tlima. Izvori vode izbijaju upravo na liniji dodira fliša i vapnenca, te su Kaštela bogata podzemnim i nadzemnim vodotokovima.
Izmjena vapnenca i fliša vidljiva je i u vegetacijskom pokrovu, pa su tako vapnenačke površine pretežno gole, dok je fliš prekriven raslinjem. Nekada su to uglavnom bili bijelograb, hrast medunac i česmina, a danas su primorska zaravan i blaže padine brda prekrivene poljodjelskim kulturama, koje se u novije vrijeme smanjuju zbog širenja stambenih predjela.
Mikroklimatske prilike s lokalnim obilježjima u okviru semiaridne mediteranske klime omogućuju rano prispijevanje zimskoga povrća i razvoj mediteranskih poljodjelskih kultura poput vinove loze Crljenak kaštelanski, masline, smokve, badema i dr.
Glavna kaštelanska prometnica je Stara kaštelanska cesta, danas Cesta dr. Franje Tuđmana, koja je velikim dijelom ostatak ceste za Split, građene u vrijeme maršala Marmonta. Ona je rasterećena tek izgradnjom jadranske magistrale, koja uglavnom prolazi izvan naseljenih dijelova.
Za gospodarstvo je također važna i željeznica, a koja je sa svojih 5 stajališta na području Kaštela sastavni dio splitske prigradske željeznice.
Avionom je također moguće putovati između Kaštela i raznih destinacija diljem Europe jer se u njima nalazi Zračna Luka Split.
Ustanove i tvrtke
Gradska knjižnica Kaštela
Muzej Grada Kaštela
Dječji vrtić
Javna ustanova športski objekti
Turistička zajednica Grada Kaštela
Zeleno i modro
Gospodarstvo Kaštela kroz povijest se oslanjalo na poljoprivredu i ribarstvo. Zahvaljujući plodnom Kaštelanskom polju Kaštela su imali mnoge prepoznatljive poljoprivredne proizvode od čega su najpoznatiji: vino i trešnja, te u novije vrijeme (druga polovica 20. stoljeća) povrtlarske kulture, posebice salata i rajčica, koje zbog pogodnih klimatskih uvjeta rano dospijevaju u staklenicima i plastenicima.
Tijekom 19. stoljeća kroz Kaštela dolazi željeznička pruga koja je povezivala Split s ostalim dijelovima tadašnje Austro-Ugarske, čime su Kaštela dobila na značajnosti. No, to se tek počinje osjećati početkom 20. stoljeća kada se u Kaštelima počinju otvarati hoteli (prvi hotel otvorio doktor Šoulavy 1909. godine u Kaštel Lukšiću; najpoznatiji je hotel Palace u Kaštel Starom koji je danas zatvoren) kad Kaštela, uz Opatiju, postaju brand tadašnjeg hrvatskog turizma. Nakon Prvog svjetskog rata u Kaštela je došla i prva industrija. U Kaštel Sućurcu se otvara tvornica cementa. Osim toga u Kaštela su došla i električna energija i voda, što je ojačalo kaštelansko gospodarstvo.
Tijekom Drugog svjetskog rata kaštelansko gospodarstvo naglo stagnira i počinje zaostajati zbog ratnog stanja koje je zahvatilo Kaštela. Nakon Drugog svjetskog rata socijalistička politika dovodi do nagle industrijalizacije Kaštela pa nakon cementare (Dalmacijacement) dolazi i tvornica plastičnih masa (Jugovinil, kasnije zvan Adriavinil), željezara i drvni kombinat. To je rezultiralo naglim porastom stanovništva u Kaštelima, ali i jačanju kaštelanskog gospodarstva. No, to je dovelo i do protu efekta u poljoprivredi, te ometalo još snažniji mogući razvoj turizma od onoga koji se događao. Ipak, sve do kraja osamdesetih godina, brojni su kaštelani imali višestruke izvore prihoda, kako od rada u državnim tvrtkama i industriji, tako i od turizma i poljoprivrede, te je po tome prostor Kaštela bio specifičan na cijelom području bivše države.
Nakon raspada Jugoslavije i dolaska tranzicijsko-ratnog razdoblja kaštelansko gospodarstvo upada u krizu. Jaka poduzeća se zatvaraju (Jugovinil, drvni kombinat), propadaju brojne tvrtke u Splitu u kojima rade i stanovnici Kaštela, dok cementara i željezara u Kaštelima smanjuju broj radnika. Sve to dovodi do naglog porasta broja nezaposlenih. Tek početkom 21. stoljeća dolaskom novih malih privatnih poduzeća i stranih trgovačkih centara, te izgradnjom marine dolazi do malenih pozitivnih pomaka. Uza sve to prisutan je i stalan porast broja stanovnika doseljavanjem koji gradske vlasti procjenjuju na preko tisuću ljudi godišnje, što predstavlja silno opterećenje za ionako slabu gradsku infrastrukturu.
Primarni cilj gradskih vlasti je povratak turizma u Kaštelima, no zbog mnogih problema (divlje gradnje, nedostatak infrastrukture, nedostatak kapaciteta hotela itd.) dolazi do pitanja hoće li uopće turizam zasjati kao nekad u Kaštelima. Osim toga se pokušava i obnoviti poljoprivreda u Kaštelima, no zbog rapidnog rasta grada nestao je veći dio kaštelanskog polja što i to dovodi u pitanje. Veliki gospodarski poticaj trebalo bi dati dovršenje projekta Eko-kaštelanski zaljev kojim bi se konačno trebala riješiti pitanja oborinskih i kanalizacijskih voda na području Kaštelanskog zaljeva.
SVE PREOSTALE INFORMACIJE SAZNAJTE
KONTAKT I ADRESA:
Braće Radić 1,
21212 Kaštel Sućurac, Hrvatska
Email: tajnica@kastela.hr
Faks: +385 21 224-201
GRAD GOSPIĆ
Grad Gospić je grad u središnjem dijelu Like, smješten na ocjeditoj zaravni uz rijeku Novčicu. Prostire se na površini od čak 967 km2, dimenzija oko 42 km u smjeru jugoistok-sjeverozapad i oko 33 km u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Od toga, samo mali dio stvarno se odnosi na sam grad Gospić, a ostalo se odnosi na okolna slabo naseljena i raštrkana sela, koja su administrativno u sastavu Grada Gospića, jer u blizini nema drugoga općinskoga mjesta. Površina Grada Gospića (kao općine) veća je od površine Grada Zagreba, čak i od Međimurske županije, a također veća i od površine Pariza i Berlina.
Usred Ličkog polja, jednog od najvećih kraških polja u Hrvatskoj, na nadmorskoj visini od 562 m nad morem, na raskrižju putova i na obalama triju rijeka Like, Novčice i Bogdanice smješten je grad Gospić, koji je, kako se pretpostavlja dobio ime od latinske riječi “hospitium”, što znači konačište, svratište.
Podneblje je povoljno za stočarstvo, posebno za ovčarstvo. Lička pramenka je pasmina ovce, koja je nastala u planinskim područjima Like i Gorskog Kotara. Danas se uzgaja oko 5 000 ovaca i ovnova ličke pramenke, a postoje i druge pasmine ovaca u Lici. Od mlijeka se rade tradicionalni sirevi lički škripavac i basa. Tradicionalno govedo je lička buša, naviknuto na život u ličkim uvjetima, a odgovara mu ekstenzivan način uzgoja koji podrazumijeva uzgoj na pašnjacima, u skromnim uvjetima. Otporna je na bolesti, ljeto i zimu provodi vani, bilo na pašnjaku ili u toru. U staju se goveda zatvaraju samo za najveće zime i nevremena. Buša se teli sama, u prirodi.
Klimatske prilike, sastav tla, očuvan okoliš te dobrim dijelom zadržan tradicionalni način proizvodnje jedinstveni su uvjeti za uzgoj ličkog krumpira. Razlikuje se od običnog krumpira po većem postotku suhe tvari, minerala i vitamina. Upisan je u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla EU od 2015.
Znamenitosti
U starogradskoj jezgri Gospića nalazi se kip djevojke nazvane “Marta”, u znak sjećanja na uvođenje vodovoda 1894. godine.
Od ostalih starih zdanja tu se nalazi:
- zgrada muzeja “Like” s najcjelovitijom zbirkom dinarske tradicijske kulture u Hrvatskoj,
- katedrala Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću izgrađena 1783.. U rujnu 1991. bombardirala ju je i oštetila srpska vojska, a obnova je počela odmah tijekom Domovinskoga rata i ubrzo je obnovljena. U crkvi se nalaze tri oltara, slike iz 18. i 19. stoljeća, drveni kip Mojsija i barokna propovjedaonica. Na crkvi je i spomen ploča, rad Roberta Frangeša Mihanovića, posvećena palima u bitci kod Bilaja,
- na groblju sv. Magdalene nalazi se crkva sv. Marije Magdalene iz 19. stoljeća,
- kapela sv. Ivana Nepomuka u Gospiću iz 1756.
- zgrada Visoke učiteljske škole izgrađena 1869.,
- zgrada Županije Ličko senjske izgrađena 1894. godine,
- “Murkovića mlin” (stari mlin vodenica na Novčici),
- rodna kuća velikog hrvatskog slikara Miroslava Kraljevića.
U neposrednoj okolici Gospića nalaze se i dvije park šume, Jasikovac i Vujnovića brdo, u kojima su spočetkom 20. stoljeća bili izgrađeni teniski tereni gdje je osnovan i najstariji tenis klub u Hrvatskoj, gradski tenis klub “Gospić 1900”. Rizvan City je pustolovno-izletnički centar u podvelebitskom selu Rizvanuša, koji ima šumski adrenalinski park i tradicionalnu ličku kuću te kamp. U Velikoj Plani nalazi se kaubojski ranč i kamp “Linden Tree”, koji je uvršten u top 10 luksuznih kampova Europe 2016. godine.
U selima oko Gospića nalazi se veći broj katoličkih crkvi. Ističu se crkva Sv. Ivana Krstitelja u Aleksinici, koju je izgradio pop Marko Mesić 1695. godine, crkva Sv. Antuna Padovanskog u Ličkom Novom, sagrađena 1690. godine te župna crkva Sv. Jakova apostola u Donjem Pazarištu sagrađena 1700. godine. U Gospiću je postojao hram Srpske pravoslavne crkve posvećen Svetom Velikomučeniku Georgiju izgrađen 1785. godine, obnovljen 1903. i 1964. godine, a do temelja srušen 1992. godine. Danas se na mjestu hrama nalazi parkiralište. Osnova crkve i zidovi bili su u baroknom stilu, a toranj je bio u srpsko-bizantskom stilu.
Prirodne znamenitosti
Na širem području Gospića nalazi se velik broj vrijednih prirodnih znamenitosti kao što su: Nacionalni park Paklenica, Park prirode Velebit, Ličko polje u kršu, rijeke Lika, Novčica, Bogdanica i Jadova, spilje Ostrovica i Pčelina, Kruščićko jezero, poučna staza Terezijana, paleontološki spomenik prirode Velnačka glavica, park šume Jasikovac i Vujnovića brdo te vrijedne preborne šume bukve, jele i smreke. Medačke borove kulture najveći su kompleks posađene crnogorice (crni bor, obični bor, europski ariš, obična smreka i američki borovac) u Lici na 2329 hektara.
Park prirode Velebit
Rijeka Lika
Visočica – balerina
POSLJEDNJE GRADSKE NOVOSTI
OBAVIJEST O PLANIRANOM PREKIDU
Usvojeni akti sa 40. sjednice Gradskog vijeća Grada Gospića
Održana besplatna edukacija poljoprivrednika za sigurno rukovanje pesticidima
Izgradnja dječjeg igrališta u Ličkom Osiku
Izvješće o dodijeljenim potporama u gospodarstvu u 2020. godini
Predstavnici JVP Gospić na prijemu kod gradonačelnika
Biskup mons. Zdenko Križić u sklopu kanonske vizitacije posjetio Grad Gospić
Izvješće o dodijeljenim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvoju za 2020. godinu
Natječaj za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu
Kreacija i tradicija na zaštitnim maskama
Digitalizacija procesa upisa djece u Dječji vrtić „Pahuljica“
Grad Gospić omogućio svim maturantima besplatnu edukaciju i pripreme za Državnu maturu
Grad Gospić dodijelio 32 stipendije učenicima i studentima sa svog područja
HSK KNJIŽEVNI NATJEČAJ 2021.: POZIV I PRIJAVE ZA 40. SUSRET HRVATSKIH ZAVIČAJNIH KNJIŽEVNIKA
KONTAKT I ADRESA:
Grad Gospić
Budačka 55,
53 000 Gospić
tel: +385 (0)53 572 025
fax: +385 (0)574 177
e-mail: grad.gospic@gospic.hr
OPĆINA BARILOVIĆ
Barilović je mjesto savršenih uvjeta za život. Krške rijeke samo su djelić blagodati prirode koje ovaj kraj pruža svojim žiteljima kao i posjetiteljima. Brojnim projektima koje provodi Općina Barilović u suradnji s Karlovačkom županijom i ministarstvima Republike Hrvatske nastoji se još više poboljšati uvjete za život mještana. Obnovljene su brojne prometnice na području općine te dječji vrtić i škola kako bi djeci uljepšali boravak u tim ustanovama. Kroz programe potpora za gospodarstvenike i poljoprivrednike cilj je olakšati im rad, ali i potaknuti druge da se počnu baviti tim djelatnostima te da iskoriste blagodati netaknute, plodne prirode i stvaraju ekološke proizvode. Osim toga, brojna poduzeća na području općine Barilović mještanima olakšavaju pronalazak radnih mjesta kako bi ostali u svom kraju i bili u blizini svojih domova.
NASELJA:
Banjsko Selo
Barilović
Belaj
Belajske Poljice
Belajski Malinci
Carevo Selo
Cerovac Barilovićki
Donja Perjasica
Donji Skrad
Donji Velemerić
Gaćeško Selo
Gornji Poloj
Gornji Velemerić
Kestenak
Koranska Strana
Koranski Brijeg
Koransko Selo
Kosijersko Selo
Križ Koranski
Leskovac Barilovićki
Lučica
Mala Kosa
Mali Kozinac
Marlovac
Maurovići
Miloševac
Mrežnica
Novi Dol
Novo Selo Perjasičko
Orijevac
Perjasica
Podvožić
Ponorac Perjasički
Potplaninsko
Siča
Srednji Poloj
Svojić
Šćulac
Štirkovac
Točak Perjasički
Veliki Kozinac
Vijenac Barilovićki
Zinajevac
Žabljak
Gospodarstvo
Poljodjelstvo, turizam i u novije vrijeme nešto industrijske proizvodnje važni su zamašnjak gospodarskog razvoja općine Barilovići.
Spomenici i znamenitosti
Stari grad Barilović
Barilović je najbogatije mjesto u Karlovačkoj županiji po brojnosti i vrijednosti arheoloških nalaza koji se skrivaju u sjenama krošanja i tek trebaju biti otkriveni. Ostaci srednjovjekovne tvrđave plemićke obitelji Barilović svjedok su važnosti ovog kraja u borbi protiv Turaka, kao i u Domovinskom obrambeno-oslobodilačkom ratu. U svojoj povijesti Barilović nikada nije bio osvojen. Nekadašnji sjaj obrambene utvrde Barilovića danas je skriven u zidinama starog grada s pogledom na modrozelenu bistrinu rijeke Korane.
Stari grad Barilović sagrađen je na stijeni iznad rijeke Korane te iznad središta današnjeg mjesta Barilović. Ime je dobio po svojim vlasnicima, plemenitoj hrvatskoj obitelji Barilović. Arheološka istraživanja utvrdila su da je Stari grad Barilović niknuo u 15. stoljeću, iako brojni nalazi ukazuju na činjenicu da je neki oblik naselja na tom lokalitetu postojao mnogo prije – već za eneolitika i kasnog brončanog doba.
Početkom 17. stoljeća grad je postao dijelom Vojne krajine i tako je promijenio svoju prvobitnu namjenu u vojnu funkciju. Potom, nakon ukidanja Vojne krajine, grad dolazi pod civilnu upravu i u njegove očuvane prostore smještaju se kotarska uprava i škola, dok je ostali dio prepušten zubu vremena. Bombardiranje Starog grada u Drugom svjetskom ratu rezultiralo je konačnim napuštanjem grada i propadanjem njegovih ostataka.
Danas oštećene, ali moćne zidine Barilovića govore o prošlosti ovoga kraja, velikim bitkama i ratovima, vitezovima i junacima. Uzdižući se ponosno iznad modrozelene Korane pozivaju sve prolaznike i avanturiste da dođu uživati u bogatoj povijesti i netaknutoj prirodi Barilovića. Uokolo Starog grada Barilovića građena su naselja u kojima živi tradicija, običaji i ponos na ljepotu prirode barilovićkog kraja.
Zahvaljujući naporima Općine Barilović, Ministarstva kulture i Hrvatskog restauratorskog zavoda intenzivno se radi na istraživanju i obnovi ove važne utvrde koja je registrirana kao kulturno dobro.
KONTAKT I ADRESA:
Općina Barilović
sjedište: Barilović
adresa: Barilović 91
telefon: 047/847-100
e-mail: opc.barilovic@gmail.com
opcina.barilovic@gmail.com
OPĆINA KARLOBAG
Karlobag se nalazi na jadranskoj obali, na obroncima Velebita. Njegova turistička rivijera je duljine 42 km. Smješten je na raskrižju Jadranske magistrale i Karlobaške ceste, odnosno na cestovnim pravcima koji vode prema Senju na sjeveru, Gospiću na istoku i Maslenici na jugu.
NASELJA:
Barić Draga
Baške Oštarije
Cesarica
Crni Dabar
Došen Dabar
Karlobag
Konjsko
Kućišta Cesarička
Ledenik Cesarički
Lukovo Šugarje
Ravni Dabar
Staništa
Sušanj Cesarički
Vidovac Cesarički
Spomenici i znamenitosti
Od vjerskih objekata, u Karlobagu je kapucinski samostan, zatim crkva Majke Božje žalosne i župna crkva sv. Josipa iz 1713. godine.
Nad Karlobagom se nalaze ruševine utvrde iz srednjeg vijeka (“Fortica”).
Kod Karlobaga su i ostatci crkve sv. Karla Boromejskog iz 1615. godine.
Spomenik Šimi Starčeviću, djelo kipara Ivana Golca. Podignut je 18. svibnja 2008. na prijedlog skupine građana i uprave karlobaškog kapucinskog samostana.
Škola u Karlobagu
Kultura
Karlobaško ljeto (15. srpnja – 31. kolovoza)
Zimske maškare
Likovana kolonija
U crkvi sv. Josipa nalazi se zanimljiva slika “Posljednje večere” nepoznatog autora.
Zanimljivosti
Po jednoj teoriji, karlobaški kapucini su osnovali grad Gospić.
POSLJEDNJE NOVOSTI
PONOVNA JAVNA RASPRAVA O PRIJEDLOGU II. IZMJENA I DOPUNA PROSTORNOG PLANA OPĆINE KARLOBAG
TURIZAM
Uz samo mjesto Karlobag koji je i općinsko sjedište, najveća mjesta rivijere su: Ribarica, Cesarica, Lukovo Šugarje, Barić Draga i Sv. Marija Magdalena, te na Velebitu Baške Oštarije.
Karlobag je mjesto gastronomskih delicija mediteranskog i kontinentalnog Velebitskog stila, s bogatom i raznolikom kulinarskom ponudom. Prirodni okus mora i brojni mediteranski specijaliteti nisu se mijenjali kroz stoljeća.
Klima u Karlobagu je mediteranska i u rujnu je vrijeme još ugodno i toplo. Prosječna dnevna temperatura ljeti iznosi 28°C a ljetna temperatura mora je oko 24°C. Također tijekom zime ima mnogo sunčanih dana.
Više malih dućana nalazi se u neposrednoj blizini luke. Također suveniri i trgovine darovima su locirane u samom centru.
KONTAKT I ADRESA:
Trg Dr. Franje Tuđmana 2
Karlobag
53288
Hrvatska
Telefon: 053/ 694 460
Fax: 385 (0)53 694 470
opcina.karlobag@gs.t-com.hr
OPĆINA FUŽINE
Fužine su smještene 730 metara nad morem, u jugozapadnom dijelu Gorskog kotara, okružene slikovitim planinama, tišinom stoljetnih šuma crnogorice i ljepotom svojih jezera. Od svoga postanka pa do današnjih dana, Fužine mogu zahvaliti razvoj vrlo dobrom prometnom položaju i blizini tranzitnih pravaca – nekada cesti Karolini, koja je povezivala unutrašnjost s priobaljem, željezničkoj pruzi, a danas autocesti Zagreb – Rijeka, koja skraćuje put do mora na samo pola sata. Pravi je užitak ljeti boraviti na moru, a noćiti na ugodnom goranskom zraku u brojnim smještajnim objektima.
Fužine su relativno mlado naselje nastalo u 17. stoljeću kada su Zrinski ondje počeli kopati željeznu rudu. Zbog neisplativosti je posao ubrzo napušten, no Fužinama je iz toga vremena ostalo ime. “Fužinarstvo” je pojam za iskop i preradu (željezne) rude, a korijen riječi vjerojatno dolazi od talijanskog izraza “fucina” ili njemačkog “fusioniren”. Naselje se potom razvilo na Karolinskoj cesti (1726. – 1737.) koja povezuje unutrašnjost i more, kasnije na željezničkoj pruzi Zagreb- Rijeka (1873.) te danas na auto cesti Rijeka – Zagreb (1995.) s čvorištem u Vratima.
Gospodarstvo
Fužine su poznato turističko naselje i središte drvne industrije, a tradicija turizma seže iz 1874. godine.
Od turističkih atrakcija, u Fužinama su ukupno tri akumulacijska jezera: Bajer – izgrađeno pedesetih godina, Lepenica (1988.) te manje jezero Potkoš. Najznačajniji spomenik prirode je špilja Vrelo, otkrivena pedesetih godina 20. stoljeća kad se vadio kamen za potrebe izgradnje brane i ceste. Crkva sv. Antona Padovanskog najveći je sakralni objekt u Gorskom kotaru. Crkva je uređena lijepim mramornim oltarima, vrijednim slikama i kristalnim lusterima. Građena je punih 25 godina, od 1808. do 1833. godine na mjestu gdje se nekad nalazila kapelica i prvo fužinarsko groblje. Od originalnih djela u crkvi je “Posljednja večera” iznad oltara koja je restaurirana, originalni Križni put te freske koje je naslikao poznati hrvatski slikar Antonini početkom 20. stoljeća. Crkva je posvećena zaštitniku Fužina, svetom Antonu Padovanskom, dominira naseljem i noćnim osvjetljenjem daje mu posebno obilježje. Desetak kilometara od Fužina je kaubojski gradić Roswell.
Bajersko jezero
Redovita godišnja događanja:
Ljeto u Fužinama
Western dani
Kultura
Fužine imaju dugu tradiciju školstva (1875. godine) i glazbe od 1848. godine (danas puhački orkestar Hrvatskog Crvenog križa).
Fužine i Crkva sv. Antona Padovanskog. 4. srpnja 1930.
Sve preostale informacije saznajte OVDJE.
KONTAKT I ADRESA:
Dr. Franje Račkog 19
51322 Fužine
T. +385 51 829 510
F. +385 51 835 768
E-mail: opcina@fuzine.hr
OPĆINA ČAVLE
Čavle je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Primorsko-goranskoj županiji. Povoljan prometno-zemljopisni položaj Rijeke u srednjeeuropskom prostoru je značajan preduvjet razvoja općina u riječkom prstenu, a tendencija širenja i suburbanizacija Rijeke potenciraju razvojne mogućnosti općine Čavle. Preko Grobničkog polja i većeg dijela područja općine prolazi državna cesta Zagreb – Rijeka, jedna od najvažnijih prometnica u funkciji prometnog povezivanja Hrvatske i središnje Europe.
NASELJA:
Čavle, Buzdohanj, Cernik, Grobnik, Ilovik, Mavrinci, Podčudnič, Podrvanj, Soboli i Zastenice.
Prostor današnje općine Čavle u povijesnom je smislu središnji dio nekadašnjega područja Grobničkog kaštela. Ono je obuhvaćalo cijelo Grobničko polje, te okolne krajeve koji su gravitirali grobničkoj utvrdi, srednjovjekovnome feudalnom sjedištu knezova Frankopana i kasnije grofova Zrinskih.
Položaj u zaleđu Kvarnerskoga zaljeva i na rubu podalpskog areala, na mjestu ispreplitanja mediteranske i srednjeeuropske civilizacije, utjecao je na stvaranje specifičnih kulturno – povijesnih vrijednosti od najranijega vremena.
U prapovijesti ovo, kao i šire istočno jadransko područje, nastavaju Liburni, ilirsko pleme čiji se razvoj može pratiti od brončanog i željeznog doba do nove ere kada potpadaju pod rimsku vlast (1. do 5. st.) i gube svoja obilježja. Kao i drugdje, najznačajnije ostatke liburnske civilizacije u prostoru predstavljaju nekadašnja gradinska naselja, odnosno utvrđenja na uzvisinama i dobro branjenim prostorima. Najčešći toponim koji se vezuje za gradine je Gradac ili Gradišće, kakav susrećemo i ovdje. Međutim, strateški i obrambeni značaj ovoga područja dolazi još više do izražaja u prvim stoljećima naše ere zbog opasnosti od provala barbarskih naroda. Tako se u 4. stoljeću gradi na potezu od Rijeke (Tarsatica) prema Vrhniki (Nauportus) u Sloveniji obrambeni sustav s masivnim zidom i kulama, a njegovi su ostaci ubicirani na nekoliko mjesta na širem području Grobinštine.
S obzirom na značaj graničnog područja, može se pretpostaviti da utvrda na grobničkoj uzvisini postoji već u antičko vrijeme, a danas očuvana struktura potječe iz srednjega vijeka. Kaštel Grobnik bio je ključna točka obrambenog sustava, jer je nadzirao polje i krak ceste prema Vinodolu. Vjerojatno je i Grobnik, poput Kastva poslužio kao utočište (refugium) bjeguncima iz antičke Tarsatice kad su je godine 799. razorili Franci. U 10. je stoljeću granica Hrvatske bila na Rječini, pa Grobnik opet postaje granična utvrda.
Međutim, prvi pisani spomen srednjovjekovnoga Grobnika datira tek iz Vinodolskog zakona godine.1288. Kaštel u to vrijeme, zajedno s drugim vinodolskim općinama: Trsatom, Bakrom, Hreljinom, Drivenikom, Grižanama, Bribirom, Novim i Ledenicama, pripada župi Vinodol, koja je od godine godine 1225. nasljedno leno knezova krčkih Frankopana, pa sve do pada plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana godine 1671.
O značaju Grobnika kao srednjovjekovnog središta na širem prostoru govori i činjenica da je nakon bitke kod Udbine 1493., dio crkvenog kaptola koji je pobjegao iz razrušenog Modruša osnovao grobnički kaptol koji postoji sve do kraja 18. st. Tako je Grobnik, pored upravne i obrambene uloge, dobio i značajnu crkvenu funkciju.
Upravnom području grobničkoga kaštela pripadala su ova sela: Ilovik, Rečina, Jelenje, Podkilavac, Podhum, Zastenice, Velike i Male Dražice, Sudan, Podčudnić, Podrvanj, Cernik, Buzdohanj, Hrastenice, Svilno, Orehovica i Tutnovo.
Gospodari Grobnika bili su knezovi Frankopani 1225. – 1566., grofovi Zrinski 1566. – 1671., barun Franjo Rigoni i austrijska carska komora 1671. – 1725., grofovi Perlas 1725. – 1766., grofovi Batthyany 1766. – 1872. i knezovi Thurn-Taxis 1872. – 1945., kada postaje državno vlasništvo.
Ruralna naselja na feudalnom prostoru kaštela razvila su se na temelju stočarstva i poljodjelstva, a kasnijim razvojem uz ceste i zapuštanjem ruralnog gospodarstva, nisu znatnije očuvala tradicijske građevne strukture i ambijente.
Promjenom gospodarskih prilika u 19. stoljeću, grobničko se podgrađe širi i razvija kao trgovačko i obrtničko lolalno središte, te poprima urbane karakteristike. Kao tranzitno i trgovačko središte razvija se Cernik, naselje uz staru prometnicu na putu od Grobnika prema Bakru, a uz Lujzinskiu se cestu razvijaju mlađa naselja Soboli i Čavle – današnje sjedište općine
Dolina Rječine je specifični biotop vezan uz flišnu podlogu (nekarbonatna flišna distrična smeđa tla, vodo-nepropusna), pa je stoga ovo područje bogato izvorima, a odlikuje se svježinom i specifičnom mikro-klimom u krškom okruženju. Dolina se pruža gotovo od Slovenije (od Ilirske bistrice) preko uvale Dletvo, pa sve do Bakarskog zaljeva.
Dolinom Rječine prodire kontinentalni utjecaj prema moru preko bukovih i kitnjakovih šuma, dok s druge strane od mora dolinom prodiru mediteranski utjecaji (šuma bjelograbića s lovorom i pojedinačna crnika). Kontinentalni utjecaj daleko nadmašuje mediteranski.
U najnižem području Grobničkog polja i Rječine dolazi umjereno topla sredozemna kišna klima. Ljeta su vruća sa srednjom mjesečnom temperaturom iznad 22oC, zimsko kišno razdoblje je široko raspoređeno sa zimskim maksimumom listopad-studeni, te na proljetno razdoblje travanj-lipanj. Srednja godišnja temperatura je 13,1oC. Srednja godišnja količina padalina je između 1.859 m (Čavle) i 2.139 m (na 310 m n.v. – Podkilavac).
Drugi tip klime je umjereno topla kišna klima koja se visinski nastavlja na prethodnu. Srednja godišnja temperatura je između 7-8oC. U ovoj klimi ne postoji sušno razdoblje, a padaline su jednako raspoređene na cijelu godinu. Srednja količina padalina je od 2.000-3.000 mm godišnje. (Platak ima 3.349 mm).
Pomoć
IVANA CVITAN POLIĆ, MAG.CULT.
Općinska načelnica
KONTAKT I ADRESA:
Općina Čavle
Čavja 31, 51219 Čavle, Hrvatska
T: (+385) 51 208-300
T: (+385) 51 208-310
F: (+385) 51 208-311
E-mail: opcina@cavle.hr