Franjevci su u Našice došli između 1275. i 1286., i tu su trajno ostali. Pripadali su Zagrebačkoj kustodiji i Ugarskoj provinciji sv. Marije. Dolaskom Turaka u 16. stoljeću franjevci su protjerani, jer su podržavali ustanike. Kad su Turci 1687. otišli, spalili su samostansku crkvu, a jedino je spašena slika sv. Antuna, naslikana 1685., koja se i danas nalazi na glavnom oltaru.

Crkvu i samostan u Našicama, naprosto je nemoguće promašiti. Budući da se crkva smjestila u strogom centru grada, a kako u Našicama nema nešto visokih zgrada, crkveni toranj dominira središtem. Neki koji su prvi put bili u Našicama, kažu kako im je crkva bila smjernica umjesto kompasa da se ne izgube.

POVIJEST ŽUPE

Franjevci u Našice dolaze između 1275.i 1285. godine. Pripadali su Zagrebačkoj kustodiji i Ugarskoj provinciji sv. Marije. Najprije je to bila mala postojbina da bi u 14. stoljeću prerasla u samostan u kojem su se održavali i provincijski kapituli (1321.). U srednjem vijeku franjevci su organizirali rad škole za duhovnu i svjetovnu mladež. Najprije je tu bio novicijat, a zatim i studij filozofije i teologije. Sve su one bile u službi pripravljanja mladih franjevaca za svećeništvo. Turci su 1532. godine osvojili Našice, no franjevci su i dalje u samostanu. Uskoro su ga prepustili članovima Bosne Srebrene, koje su Turci 1596. godine protjerali jer su podržavali ustanike. Gpodine 1600. u samostanu stanuju Turci, a crkva je bez krova. Tek 1620. samostan je ponovno otvoren, obnovljena su crkva i samostan. Kad su Turci 1687. napustili Našice, spalili su samostansku crkvu. Ostali su samo goli zidovi, a spašena je slika svetoga Antuna naslikana 1685., koju i danas imamo na glavnom oltaru.

Odlaskom Turaka trebalo je obnoviti samostan i crkvu. Obnovljena je stara gotička crkva, a svečano je posvećena 14. rujna 1707. po zagrebačkom biskupu Martinu Brajkoviću. Svaka nova obnova utjecala je na unošenje baroknih elemenata. Između 1763. – 1765. crkva je barokizirana i samostan barokno uređen. Podignuto je pet baroknih oltara; po ljepoti se ističe oltar sv. Križa podignut 1772. darežljivošću grofa Josipa Pejačevića. Sav inventar: glavni oltar, oltari u lađi, oratorij, orgulje, korske klupe, klecala, baroknog su i rokoko stila.

Tijekom 18. stoljeća smanjen je broj župa kojima su franjevci upravljali. Godine 1785.samostanska je crkva proglašena župnom, a već 1789. godine, kraljevskim dekretom, našički samostan postaje javnim bogoštovnim objektom.

U 19. st. franjevački samostan više u svojoj sredini nema školstvo, ali je zato osnivač raznih vjerskih bratovština i organizacija s ciljem očuvanja nacionalne svijesti. Franjevci su bili jedini nosioci duhovnih, društvenih i kulturnih događanja sve do 20. stoljeća kada uz njih građanstvo postupno preuzima tu ulogu.

U vrijeme 1. svjetskog rata (1918.) sve aktivnosti prestaju, a crkva ostaje bez crkvenih zvona koja su pretopljena u topove, ali su u povodu obilježavanja tisuću godina Hrvatskog kraljevstva 1925. godine nabavljena nova. Pred 2. svjetski rat franjevci organiziraju mnoge katoličke bratovštine i akcije, a u ratu su oštećeni i samostan i crkva, koja je 1963. godine obnovljena.

Crkva i samostan ponovno su stradali 20. rujna 1991. godine tijekom Domovinskog rata, kada je izgorio toranj s crkvenim zvonima i veliki dio krovišta crkve i samostana. Sve je brzo obnovljeno i nabavljena su i nova zvona koja je 25. listopada 1992. blagoslovio kardinal Franjo Kuharić.

Za više informacija posjetite stranicu klikom na:

ŽUPA SV. ANTUNA PADOVANSKOG NAŠICE

KONTAKT:

fra Zoran Bibić (župnik)

Kralja Tomislava 1

31500 Našice

031/613-205

ofm.nasice@ofm.hr

Požeška biskupija

www.pozeska-biskupija.hr